Ognjem i mačem i motornom pilom...

U utorak navečer nadobivah se komplimenata. Na račun moga glasa!
I to, ni manje ni više, od dvije engleskinje.

Izvor zla je, naravno, Skype. Preko kojeg su dotične čule moj glas.
Pa je priča tekla otprilike ovako (u prilično slobodnom, cenzuriranom ali duhu razgovora vjernom prijevodu):
1. Engleskinja "... ima seksi glas, gotovo kao Luka Kovač"
Za neupućene, Luka Kovač je Goran Višnjić u seriji ER...
2. Engleskinja "Daaaa, a i seksi smijeh"
Ja "???Jel znate vi što pričate?"
1E "Da, da, baš mi se dopada tvoj glas"
Ja "Ali ti si trudna. Pred porodom! To su hormoni"
2E "Ali ja nisam, i svejedno mi se strašno dopada i tvoj glas i tvoj seksi Croatian naglasak"
Ja "Croatian naglasak? Ali meni su profesorice govorile da imam naglasak kao Yankee (Amerikanac). Osim toga, i XYX je hrvat, pa to njemu niste rekle!"
1E "Ali on nema glas kao ti!"
XYX "Uh, neznam što sad da mislim"
2E "XYX, ali što mogu kad je tako..."
1E "Da. Nemaš loš glas, XYX, ali nije tako seksi"

???
Usput, ja baš i nemam neko visoko mišljenje o svom glasu...
I da, obje engleskinje znaju kako izgledam... Ni blizu kao Luka Kovac...

Zlo i naopako sluša: Europa - Santana

Hmmm
Pozivaju se strože kazne i hajka na dilere i pedofile.

Bez mogućnosti pomilovanja.

Ne braneći niti jedne niti druge, ipak postoji razlika: pedofilija je stanje uma, vrsta psihičkog poremećaja. A dilanje droge je isključivo zločinački čin.
No kao što već napisah, ne branim niti jedne niti druge. Čak se i slažem s postavkama. Nema pomilovanja.

No, današnje nagradno pitanje glasi:
Zašto se onda nude pomilovanja višestrukim ubojicama, višestrukim prometnim kriminalcima (sudari, pijanstva), višestrukim privrednim kriminalcima? Koji isto tako nisu zaslužili blagodat pomilovanja!

Zlo i naopako sluša: Radar love - Golden Earring

Postoji osoba koja je ministar prometa.
Koja bi hitno trebala podnijeti ostavku.
A evo i zašto:
Nedavno me put poveo prema Dubrovniku. Super, rekoh, ima autoput do Šestanovca. Pa ću na Jadransku magistralu, i nekako prema Dubrovniku.
Kad ono...
Do Šestanovca je bila pjesma. Autoput je dosadan, ali pripremih si par mp3 CD-a. Pa je bilo manje dosadno. I stalo se povremeno. Moj organizam, naime, potrebuje kavu. A u Šestanovcu...
Izlazak s autoputa je kaotičan. No to i nije prestrašno. Dio puta do Zagvozda, a i onaj poslije njega, to je onaj strašan dio. Još je strašnije što istim putem pokušavaju voziti i stranci. Koji po svemu nikada više neće doći u Hrvatsku. Da mene tako upute prema nekom odredištu u nekoj stranoj zemlji, ja tamo više nikada ne bih putovao...
Pa je moje pitanje: Koja budaletina je ovoj zemlji priuštila takvu blamažu? Ministar prometa? Ministar turizma? Premijer? Neki njihov poslušnik? Dajte ostavke, gospodo! Nanosite sramotu ovoj zemlji!

A evo još jednog bisera:
Domovinski most je predivan. Prekrasan. Ali pristupne ceste nisu!
Umalo razbih karter auta kad sam s autoputa, preko Domovinskog mosta naumio doći do firme u kojoj radim. Na ležeče policajce. Koji su više nego opasni za svaki normalan auto. Osim možda za klasu terenaca.
Gospodo, tko god je odgovoran za puštanje tog mosta u promet prije nego su sređene pristupne ceste, trebao bi čim prije predati ostavku. Bio to Bandić, Sanader ili netko drugi!

Dugoplanirani godišnji koji su Zlo i naopako te Čisto zlo planirali provesti zajedno kupajući se i loveči žene na jednom našem otoku slijedeća dva tjedna nenedano se po sistemu "Posao ništa ne pita, treba ga napraviti" odgodio.
Zlo i naopako je ljut ko' pas, a i Čisto zlo nije ništa bolje. Lako za Zlo i naopako. Tjedan dana odgode, pa što? Ali Čisto zlo ima poslovne obaveze onaj tjedan iza planiranog.
Sudbina godišnjeg odmora postala je krajnje neizvjesna...

Naši dragi svečenici i dalje propovijedaju neradnu nedjelju. Pa kad se toliko bore za to, kojim danom neće raditi crkve???
Što je s vojskom, policijom, hitnom, ZETovcima, kinima...

Kao vozač, svim silama se trudim da ne ugrožavam druge sudionike u prometu. Pa ne vozim pijan. Kad idem pit, idem bez auta. A kad vozim, pijem isključivo bezalkoholna pića. Poštujem propise i prometne znakove. Osim onih o ograničenju brzine. Jer točno znam što, kada i koliko može auto u kojem se vozim, bio on moj ili firmin. Redovito vežem pojas. Imam "hands free" instalaciju za razgovore mobitelom. Pazim što radim, i pokušavam držati na oku druge vozače. Jer prije svega cijenim tuđi život. A tek onda svoj.

No što mi to vrijedi, kad se našim cestama kreću vozači koji "Tomislav K. (27), do sada 30-ak puta evidentiran zbog raznih prometnih prekršaja", "Stjepana H. (47), koji je automobilom upravaljo dok je u krvi imao čak 3,79 promila alkohola", "Senad M. (42) ulovljen je pak kod čvora Bosiljevo jer je sredinom autoceste (!?) zastavu 101 vozio sa 1,93 promila alkohola u krvi." Svi ovi citati su iz dnevnih novina! I to su samo vozači koji su ulovljeni!
Pitam se koliko još ljudi treba poginuti radi takvih idiota da bi država konačno donijela propise koji će takve ubojice s predumišljajem spriječiti da ponavljaju prekršaje? Kada će konačno za prometne nesreče sa smrtnim posljedicama ljudi ići u zatvor kao za ubistvo?
Jer, ne zaboravimo, u pogrešnim rukama motorno vozilo je smrtonosno oružje! Pijanstvo za volanom po meni je predumišljaj!

Usput, pitam se koliko je Kerum dobio kaznenih bodova za prebrzu vožnju, za koju mu je naplaćena kazna od 2000 Kn? I na koliko mu je mjeseci oduzeta vozačka? Ako se ne varam, u pitanju je bilo preko 220 Km/h, što je prekoračenje od najmanje 90 Km/h.
Ne da mi se sada tražiti po Zakonima, ali mislim da je to oročenje vozačke na najmanje 6 mjeseci...


Nemam više volje pisati o drugim stvarima koje su me nervirale od zadnjeg posta...

Zlo i naopako sluša: Because the night - 10000 maniacs

Kako bi mi novinari rekli - STOP THE PRESS. Vjesti svježe i bitne stižu.

Vojni ordinarij biskup Juraj Jezerinac netom je ispričao okupljenom mnoštvu u Kamenskom jednu od najljepših bajki - to da smo mi svi koji informiramo puk neuki u biti sotonisti, svaki novinar potomak je utrobe Luciferove. Čak je i HDZ (ne političku stranku već ono što danas krivo zovemo HTV ond. što su oni "nacionalnije osviješteni" krivo nazivali Hrvatskom Dalekovidnicom a u biti je morala biti HDZ - Hrvatska Dalekozornica - elem, ovaj, da, tada bi bilo svima jasno tko tu kroji i prekraja) optužio da skriva jarcoglavog posurnulog sina božjeg. Jerbo on nije na njoj uspio zoriti niti jednu emisiju koja bi kvalitetno oslikavala hrvatsku obitelj. Možda iz njegovih bajski. Jer nam televizija upravo i prikazuje klasičnu hrvatku obitelj - gdje otac prvo ode u crkvu na pričest, izmoli koju krunicu, a onda dođe sav sretan i skrušen kući pa ga žena raspizdi jer mu u gemišt stavi previše vode. Pa ju stoga mora malo prebit, podijelit pokoju pljusku i djeci, tek toliko da se ne umisle kako su ona van dohvata zakona gospodnjeg (a zna se tko u hrvatskoj kući nosi hrvatske hlače zar ne!!!) te ode sa svojim prijateljima u prvu birtiju slušati nabožne napjeve i slaviti uznesenje Djevice Marije. A kući žena liječi one modrice i otekline koje joj je dragi gospodin udijelio kao pokoru.

Možda bi i Jezerinca, i Bozanića i sve ostale crkvenjake trebalo podsjetiti tko su pravi hrvatski muškarci i kakva je stvarna hrvatska obitelj - Vlastimir Kihalić, Mato Oreškić i njima slični, oni koji su dijelili pravdu u svoje ime jer im nijedna druga nije bila dobra. Dijelili su je brzo i učinkovito, a i jeftino. Danas je jeftinije kupiti metak nego kruh. Samo što neki jednostavno ne žele shvatiti tu poruku.

No u isto ovo vrijeme, kao i u doba ostalih vbelikih katoličkih blagdana Crkva kao da zaboravalja da se njezina uloga nije baš nikada iskazivala kao velikodušna. Karitativne organizacije kubure, traže se donacije ljudi. No Crkva se ne bi odrekla svojih posjeda i novcima dobivenim prodajom nekretnina koje su u njihovom posjedu namirila one koje nemaju sreće. Njih se samo sjete ne riječima, ali im baš i djelo nije toliko jako. Lagano je samo laprdati i držati prodike i ništa ne činiti.

Zato, umjesto da samo kukam na čisto zlo koje šire neki oko nas, a u čemu im pomaže i Crkva svojim bahatim držanjem, evo ja se borim na svoj način, pisanjem ukazujem na propuste. I udijelim pravom prosjaku pokoju kunu jer mi ga je žao. Ne zato jer je tako bog rekao, nego zato jer je to ljudski. Dam i poštemo i vrijednom konobaru tringelt - upitajte se kad ste zadnji put to napravilai u svojem omiljenom kafiću. U koji ste navratili nakon polnoćke ili drugih misa. Na koje ja kao ateist niti ne idem. No pridržavam se općh ljudksih pravila koje je crkva prisvvojila i proglasila ih zapovijedima božjim. No kao copzright manager istih nije ih se dužna pridržavati. Pa tako svećenici vole mlado meso, pogotovo ako je muško, nije im strano niti ponekad zavući proverbijelnu ruku u tuđu vreću...

A puk mora slušati njihove prodike i vjerovati im da oni sami u to vjeruju.

Čisto zlo sluša: The Stone - Bogovi od srebra (album Slovenska Krv 2002g.)

Iz intervjua:

Ljerka Puljić, nekadašnja direktorica u Ledu, prva je i najutjecajnija suradnica vlasnika Agrokora Ivice Todorića. Zadužena je za strateške dimenzije Agrokorovih tvrtki i ključnu suradnju s gospodarskim okruženjem

VL: Što se pije, kad dođu gosti i poslovni suradnici, samo vina iz Mladine i Belja ili ima i onih sa strane?
– Kao najveća kuća hrane i pića, Agrokor sigurno u svakoj prilici mora nuditi svoja vina, i to ne samo iz Belja i Mladine nego i iz Agrolagune iz Istre, ali treba naglasiti da su neka od tih vina upravo ove godine proglašena najboljima u svojim kategorijama, što je još jedan razlog da se ta vina kod nas serviraju bez obzira na podrijetlo.

A sada Zakon o zaštiti na radu:

13. ZAŠTITA NEPUŠAČA, ZABRANA UZIMANJA ALKOHOLA I DRUGIH SREDSTAVA OVISNOSTI

Članak 63.

(1) Poslodavac je dužan prikladnim mjerama provoditi zaštitu nepušača od djelovanja duhanskog dima.

(2) Zabranjeno je pušenje na radnim sastancima.

(3) Zabranjeno je pušenje u radnim prostorijama i prostorima osim onih u kojima poslodavac iznimno utvrdi da je pušenje dozvoljeno, o čemu u takvoj prostoriji mora biti istaknut znak mjesta za pušenje.

Članak 64.

(1) Zabranjeno je uzimanje alkoholnih pića i drugih sredstava ovisnosti prije i tijekom rada i njihovo unošenje u radne prostorije i prostore.

(2) U smislu odredaba ovoga Zakona smatrat će se da je pod utjecajem alkohola osoba na radu, kojoj je prisutnost alkohola u organizmu utvrđena odgovarajućim sredstvima i aparatima za mjerenje alkoholiziranosti, što odgovara količinama alkohola većim od 0,5 g/kg.

(3) Pod sredstvima ovisnosti u smislu odredaba ovoga Zakona podrazumijevaju se sredstva koja utječu na tjelesno ili duševno stanje zaposlenika, zbog kojih je ugrožena njihova sigurnost i sigurnost osoba s kojima dolaze u dodir tijekom rada (droge, lijekovi i sl.).

Članak 65.

(1) Poslodavac je dužan privremeno udaljiti s mjesta rada zaposlenika koji je na radu pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti.

(2) Utvrđivanje da li je zaposlenik pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti obavlja se alkometrom ili drugim pogodnim sredstvom ili aparatom.

(3) Ako zaposlenik odbije pristupiti provjeri smatra se, da je pod utjecajem alkohola.

(4) Ako zaposlenik odbija napustiti mjesto rada udaljenje će po pozivu poslodavca omogućiti nadležna redarstvena služba.


Obratite pažnju na članak 64!
Usput, zakon je još uvijek na snazi!!!

Zlo i naopako sluša: April love - Pat Boone

Jučer sam baš guštao pogledati Maxa.
No, gušt je trajao kratko. Jer je Max bio užasno izrezan. Ili, u prijevodu, cenzuriran. Tako da je izgubio svu draž.
Sličnu sam cenzuru vidio samo na njemačkim satelitskim postajama (RTL, RTL2, VOX...).
No kod njih je to zakonom propisano. A kod nas, koliko ja znam, nije. Tako da mi se na pola film zgadio. Doslovce.
A zgadila mi se usput i (opet) Dalekovidnica.

Zlo i naopako sluša: All the small things - Blink 192

Ostvarila ona više išta ili ne, heroj dana, mjeseca a vjerojatno i godine...

Blanka Vlašić

Zlo i naopako sluša: Can't help falling in love - Elvis

Eto procitah danas jedna clanak u jutarnjem. Nakon sto smo donjeli odluku o kupovini oklopnih transportera finske proizvodnje (hvala zdravom razumu da nismo ponovno podlegli svojoj ermanofiliji pa posto nema njemackih proizvoda se odlucili na najbolje poslije toga odn. austrijske - uostalom, jeste li pogledali zadnjih godina kakao stoje njemacki proizvodjaci motornih vozila s pouzdanoscu i kvalitetom svojih proizvoda?) finci su nam kvaliteno vratili uslugu. Investiraju u nase tvrtke iznos od 118 posto vrijednosti transakcije. To vam je skoro kao da uzmete nesto pa vam jos prodavac i plati posto ste to uzeli od njega.

Samo u ovom slucaju je to malo drugacije, ali nije lose. No odtoga svega ne bi bilo nista da nismo kandidati za clanicu Europske Unije. U tom slucaju bi nam lijepo uzeli novce, nasmijali se i rekli kako im je bilo ugodno poslovati s nama. A mi bismo bili 100-tinjak miliona Eura zaduzeniji nego prije tog smijeska.

A pazite sad sto bi nas moglo mozda jos pogoditi. Airbus odluci prodati Lijepoj Nasoj nekoliko putnickih zrakoplova kako bi napokon uspjeli malcice modernizirati flotu i prestati tjerati te jadne zrakoplove kao mrtve konje. Pa umjesto nekakvih 6 metalnih pticica koje se razlete svugdje po Europi imamo njih desetak ili cak i vise. A za uzvrat investiraju u nase tvronice s iznosom od 150 posto cijene kupljenih zrakoplova. Pa onda moramo zaposliti jos ljudi. koji dobivaju europske place. I rade pod europskim uvijetima.

A nedao bog da nam recimo kanadski Bombardier proda vlakove. Pa za uslugu sto smo ih kupili ovdje otvori glavni remontni servis za Europu. Tko bi mogao izdrzati takav pritisak. Ti stranci bi nam zbog toga sto smo kod njih potrosili stotinjak ili cak par stotinjaka miliona eura (sto je manje od polovice novaca koje smo prosle godine ulupali na kupovinu novih automobila u ovoj zemlji i dodatno se zaduzili za skoro milijardu europskih suskavica - 64 kile automobila po 15 kila Eura je jaako jaaaako puno) uzvratili investiranjim bitno vecim od naseg troska. Pa popravili standard ljudi i povecali kupovnu moc. I to sve zbog onog starog pravila da novac ne smrdi, pogotovo ukoliko je posteno stecen. jer nije kapitalizam otovoriti ducan ili kafic, zaposliti par ljudi koje se drzi na ugovoru i placa mizerno a onda se nakon tri mjeseca kupi najnoviji Maybach. Kojeg se parkira tik ispred ulaza u vlastitu trgovinu kako bi radnici mogli vidjeti sto su zaradili. Za svojeg gazdu. Koji je najvjerovatnije pocetni kapital zaradio na ne bas sasvim transparentan nacin. I tu mi pada na pamet prethodna prica o maticnoj ploci. Kupljena kod IH Shrot tvrtke. Iste one koja se reklamira kao najveci trgovac racunalnom opremom. No kod koje je bolje nikada nista ne kupiti jer ne znate u biti sto kupujete. Da li je u pitanju roba koja se nalazila u kontejneru koji je eto slucajno "pao s kamiona" tijekom prolaska kroz Zagreb. Ili je kontejner pao prilikom ukrcaja na brod u nekoj od Tajvanskih luka.

Ne tada bi neki morali poslovati po zakonima i pravilima koje nam je crni europski dusman nametnuo. Ne bi bilo varanja na deklaracijama, ne bi bilo moguce zakidanje na vaganju... A roba proizvedena u EU bi bila bitno jeftinija. Ne bi imali zastitnih carina. Jer eto kao sada moramo stititi domacu automobilsku industriju od najezde prljavih stranaca. Ili domacu diskografsku industriju ukoliko zelimo kupiti bilo sto od World Musica, recentnog bluesa, klasike ili underground pravaca unutar rocka. A tek kako bi zastitili domacu industriju zabave i igracaka. Biserka bi nam morala biti zahvalna sto im omogucujemo daljnjuproizvodnju lopti i plasticnih kompleta saha i Covjece ne ljuti se. Za koje sigurno nikome nikada nisu platili nikakva prava. A u ostalom, Biserka je i propala. Jer u cijeloj Europi vlada jedna cijena, takozvani SRP (Suggested retailers price) koji je visi nego sto cete igdje u maloprodaji platiti.

Zamislite ovaj uzitak probudite se ujutro i pozelite recimo nakon napornog radnog tjedna u petak otici na pivo. Nakon posla sjednete u auto, odvezete se na aerodrom i sjednete u avion za Prag, po trajnoj reklamnoj cijeni od 1.5 Euro za povratnu kartu, 20 Eura za kartu i smjestaj u nekakvom ne narocitom hotelu. Za 45 minuta ste u Pragu, i mrzite se jer vam ponekad vise treba do ujutro od Dubrave dodjete do svojeg ureda u Novom Zagrebu. Popijete dobro cesko pivo i pojedete knedlicke etc. Prosecete se jadnim od najljepsih gradova svijeta pa se uputite u nocni zivot koji tamo za razliku od svih nasih mjesta traje kroz cijelu noc. Pred jutro se mamurni dovucete u svoju sobu i odspavate koji sat. A onda nastavite dalje. Nakon povratka se zamislite i pocnete racunati koliko vas je to sve doslo. I dodjete do spoznaje da vam je ugodan vikend tamo ispao jeftiniji nego da ste negdje s drustvom zavrsili "Kod Stefa" na lokalnoj losoj pivi nakon koje ste se probudili potpuno izbljuvani i s jezivim mamurlukom. A samo je prosao petak navecer.

Ili ukoliko ste kulturniji sjednete na istu onu celicnu pticicu koju su vam prodali ti europljani pa s njom odletit u grad svjetlosti kako bi u Olimpyi poslusali neponovljivu i jedinu Lisu Mineli. A nitko vas ne pita kako i zasto ste dosli tamo.

Ili za one sportski nastrojene, odete na olimpijske igre u Londonu, utrke fromule 1 u Nurnbergu, Imoli, Barceloni ili Monte Carlu, na neki od minitnga Zlatne Lige - recimo Oslo ili Rim, a tek na koju utakmicu iz Liga petice...

Ili manijaci kao ja zatulumare na Wackenu, Summer Breeze ili Llorca fetivalu, Glastonburyu, Donningtonu...

I jos uvijek Ivankovicu i slicnima koji iz svoje ciste zlobe i nesposobnosti (zar ste mislili da ce proci bez mojeg nicka ovaj tekst) usprkos imamo i sira i vrhnja, domace rakije i kulina. A u EU smo.

Zar to stvarno ne bi bilo dobro. Uh, koliko je samo malo potrebno od Patrie s pocetka i njiovih 118 posto do sitnih ljudskih uzitaka koji nam svima jako puno znace.

Cisto Zlo slusa nesto vrlo zlo - Burial Chamber Trio - Side A (album Burial Chamber Trio - 2007 ili ti friska roba, netom ispod cekica).

Jest da je od jučer, ali:

EKSKLUZIVNO Jedna od najvećih svjetskih tvrtki gradi tvornicu u RH
Ford sklapa aute u Sinju


Pazi ti ovo... U Sinju!
Ne želim ulaziti u ekonomsku analizu koliko je skuplji hrvatski radnik od korejskog...

Zlo i naopako sluša: Bad reputation - Thin Lizzy

Bijesan sam odavdje do Mjeseca i nazad.
I pitanje hoće li mi se raspoloženje popraviti.

Život je igra slučaja. Neću o tome da me je Čisto Zlo preduhitrio sa brojnim temama za ovaj zapis. Pa šta. Ali...
Kupio ja novu matičnu ploču. Nadogradi sada, koristi godinama... Moš' mislit...
Uglavnom, cijela se priča od početka čudno ponašala. Povremeno nestajali diskovi. Pa ja htio zamijeniti. No ondak je Život učinio svoje, pa me posao odveo kojekuda. I ja ne stigoh zamijeniti.
Pa sam tako jučer ostao bez 2 diska. Svaki 160GB. I sada je oko 220GB podataka na njima potpuno nečitljivo.
Lako za filmove. Lako za serije. Lako za porn... um... slikice i filmiće.
No gore su mi bili i mnogi važni dokumenti. Kojih sada više nema.
Možda uz pomoć opskurnog ruskog programa uspijem nešto povratiti. Možda i ne. No ploču ću ići zamijeniti. Ukoliko još imaju koju takvu.

No pitam se, tko će me spriječiti da u dučanu gdje sam istu kupio u afektu nekoga ne ubijem? Naročito ako počnu "A gdje vam je ovo, a gdje vam je ono?". Ili, "Mi to moramo isprobati..."
Kaže mi prijatelj: "Oni će to htjeti isprobati". Fino.
Neka gore prikače 4 SATA diska. Neka gore prikače 2 optička pogona. I neka gore prikače 2 IDE diska. Jer su takvi "umrli". I onda neka sve to natjeraju da radi. Istovremeno. Jer je tako kod mene.
Usput, nemam namjeru tamo nositi SVOJE diskove! Niti procesor. Niti grafičku. Niti kučište... Niti išta drugo. Samo mamaploču.
I onda, ako kažu da radi... Ubistvo iz nehaja? Ubistvo s predumišljajem? Masovno ubistvo?

Ako više ne bude mojih postova, čitajte Crnu Kroniku... Mah, uglavnom... od četvrtka nadalje čitajte Crnu Kroniku...

Zlo i naopako sluša: All I want - Gardeweg

Update: Ruski software nije uspio ništa. Nije ni čudo. Dizajniran je da spašava "Bad blocks". Ono što je čudno je da na disku takvih nema!
No našao sam neki drugi. Radi sporo, ali nalazi datoteke poput čarobnjaka. Neće uspijeti spasiti sve, ali ih nalazi...

TBF su odavno ispjevali onaj toliko legendarni ali za nase krajeve i nevjerovatno prorocanski stih “Dobro dosli u zemlju radnmika i seljaka na krsevitom Balkanu”. “Ma kakav Balkan, mi smo mittel-Europa” – drknulil su odmah neki koji jedva da su uspjeli otresti sa sebe smard ustajalih i protrulih opanaka.

Balkanstina nam je u krvi, nemojmo se zavaravati, pogledajmo samo slike koje su nam se podastrijele zadnjih skoro dva mjeseca otkako me nije bilo na ovoj stranici.

Slika prva – gay pride Zagreb. Okupila se grupica LGBTIQ osoba koja je u skladu s vec duboko uvrijezenim pravilima Europskog odnosenja i uljudnosti zeljela skrenuti paznju javnosti na svoje probleme. Pogotovo ukoliko se uzmu u obzir nekakve statisticke vrijednosti koje govore da oko 15 postotaka svekolikog svjetskog pucanstva, a time i pucanstva Lijepa Nase svakako ulazi u tu saroliku skupinu okupljenu pod duginim bojama. Al ne’s ti toga vidjet ovdje rodjo, odlucili neki koji se smatraju Hrvatima (iako bi bilo bolje reci da bi se prije trebali smatrati ‘rvatima – ti su jos uvijek mentalno na svojem kamenu kojeg valjda ljube od stoljeca sedmog) i odlucili da treba tuc pedere. A da bi sve bilo bolje pripremili su i flase s koktelima prozvanima po vrlo im omiljenom ruskom ministru vanjskih poslova iz valja omiljenih im vremena. Da, istom onom koji je potisao pakt o nenapadanju s Ribbentropom. Samo srecom i ne bas previse odlucnom akcijom organa nije se dogodilo da netko strada. Kultura nije bila tu bitna, mittel-Europa je nekima samo na jeziku, ali im je u srcu Balkan. Iz vremena kad se nevjernu zenu maljem udaralo preko kruha. Zato da se malj ne okalja. Kad valjda i gay populaciju treba polit benzinom zato da se ne bi baseball palica zaprljala (jer ti koji napadaju i nisu odvec hrabri – valjda se boje da bi im “tetkice” mogle vratiti posteni udarac posto su vjerovatno veci muskarci od njih). E jadne li zemlje u kojoj pravo na zivot, ma kakav on bio, nije u rukama pojedinca vec razularene mase. Umalo da su Hrvati hrvate ubijali. A mi se zabrinuli sto i kako ukoliko nas netko ponovno napadne. Ne treba, sami cemo to odraditi za njih.

Slika druga – okupljanje naroda na Maksimiru. Dobili i Hrvati svog Slobu, samo sto se on onvaj put zove Marko Machinegewer. Kao sto je Adolf radio svoje spektakle nocnim marsevima s upaljenim bakljama, kao sto je Slobo imao svoje Usce i revoluciju mlkjecnih preradjevina, tako i mi mozemo biti ponosmi. Imamo i mi vodju koji je uspio okupiti masu ciji je ukupni kvocijent inteligencije jedva dostigao brojku od deset tisuca. Bilo mu je za to potrebno okupiti doduse velik broj mase (ne nije greska, masa je bila, a ne vjerujem da je tamo bas i bilo puno ljudi, masu mozes zavesti i kontrolirati, covjeka i ne), ali uspjelo je. Poruke nacionalnog ponosa i sto-ti-ja-znam-kakvog-li-sve-ne-ponosa-i-zanosa sipao je nekoliko sati. A bilo ga je tesko slusati. Cak i ako ne alis. Jezim ti stanovanje blizu Tudjmanovog spomen-stadiona. Zasto mi ne dovedu nekog boljeg tamo, recimo Pink Floyd, cak bi i Maidene izdrzao. No ne takvi zavrse po klubovima i rupama, a Marko pere po stadionu. Iz Mchinegewere. Spominje on i maglu koja ce se ponovno spustiti, pa jos vadi iz dubine svoje utrobe neakave druge stihove koji bude reminiscencije na neka i ne bas sretna vremena koja on velica, a onda cemo se jednog dana pitati – pa zar hrvati hrvate ubijaju? Koji su ti? A samo je trebalo otici na spomen-station i prijeti prstom u bilo kojeg ovna ili ovcu koja je blejala dolje na travnjaku. Ne bi pogrijesili.

Slika treca – “Dragi putnici upravo prolazimo Velikogorickom alejom smrti. No ovom mjest je mladic svojom Alfom unesrecio jednu obitelj, ali ne potpuno, prezivjele su obje. Oho, sada ipak dolazimo na ono pravo. Ovje je jedan od tatinih sinova, pripadnika zlatne mladezi, jureci svojim BMW-om, koji usput i nije bas njegov nego je pripadao tvrtci njegovog oca, koju je uzgred budi receno isti steak na vrlo cudan naci, recimo kradjom drveta, no da ne duzim, jedna od vrlih nam mladaca uspjesno prikucao Opel Corsu na rasvjetni stup i uspio u svojoj nenamjernoj namjeri, djevojka je bila mrtva. Naravoucenije, nemojte se voziti u jeftinim autima, ako si ne mozete priustiti skupi auto tada nemojte niti voziti. Mozete stradati kad vas napuca netko od zlatne mladezi. Bitno je biti bogata jer tada mozete voziti presnazu mrcinu na cetiri kotaca i i nitko vam nista ne moze. Pobritnite se da vam je obitelj dobro poverzana, recimo da vam je otac tajkun, a majka barem odvjetnica, a jos bolje i sutkinja. Tada necete niti morati placati kazne koje dobijete. Hvala”

Tako bi mogla poceti jedna o modernih turistickih tura po hrvatskoj unutrasnjosti. Velika Gorica je ovdje samo primjer, ali mogao sam uzeti i Kutinu, ali i bilo koje drugo mjesto iz Kifle Nase. Bitno je biti mlad i bogat, pa ne radio niti sekunde. Nije vazno to sto novci nisu tvoji, tatek ce platiti. Bitno je samo da je zuto sto brzi i jaci i da je u krvi sto vise promila, ali ne brlje, pa mozemo si prisusti recimo flasicu Johny Walkera (ako smo stvarno pravi onda ce biti Green Label, a za one koji masuci kljucevima na privjesku BMW-a na kraju ulaze u nekakvu Skodu ili stariji Opel oprostit cemo i Balantines, dva ili tri ispijen u Tantri, Buldog XL-u i ostalim trendy mjestima). Pa pojuriti uz cviljenje guma pred ocima dobrano pripitih glupacica koje su izasle van skpljajuci lipe kako bi mogle popiti svaka po jednu kavu dok se ne pojavi nekakav sponsor ili dvojica koji ce zadovoljiti njihove nepresusne potrebe. Nakon cega ce neramisljajuci prihvatiti poziv za cugu, ali avaj, vise nece biti novaca za whiskeye u preskupim popularnim mjestima za izlazak, vec ce se cirkati piva trovacica i Q-Packa u autu, a nakon toga ce se popravljati dojam suludom jurnjavom ulicama uz tutnjavu Cece, Jelene ili nekakve takve silikonske igracke koja dopire iz audio sustava u autu. Sve do onog krajnjeg civljenja guma, skripe kocnica, u toliko poznatog zvuka udarca metala u metal, smrada gume i prolivenog ulja te benzina koji lagano curka i napuknutog rezorvoara pomjesanog s mirisom svjeze prolivene krvi. I to sve uz lagani povjetarac ljetne noci, sum lisca i zirkavce koji su se netom oglasili kako bi nadopunili zbor kosova koji neumorno pjeva cijelo ljeto. A onda ce neki ljudi sutradan ujutro s nevjericom citati u novinama kako je dvoje mladih prerano zavrsilo svoje zivote u stravicnoj prometnoj nesreci na Slavonskoj Aveniji, Maksimirskoj, drzavnoj cesti izmedju Zupanje i Nustra, na ulazu u Zadar… Sve dok tateki svojim vrlim sinovima kupuju BMW-w, Audi-e i ostale prejake i prebrze strojeve ne moramo se pitati da li hrvati hrvate ubijaju. Svakako, I to iz dana u dan. Bez iakakve samilosti, okrutno i nesvjesno. Cineci cisto zlo. Iz vlastite gluposti.

Cisto Zlo slusa : Asphyx – Till Death Do Us Apart (album Asphyx 1994)