Ognjem i mačem i motornom pilom...

Tri puta hura za Agenciju za Telekomunikacije!

Jedna od najglupljih odluka u zadnje vrijeme je zabrana uvoza mobitela koji ne mogu DIREKTNO birati brojeve 92, 93 i 94.

Naravno, ne treba reći da to NIJE u skladu s smjernicama EU...

Usput, nemam pojma koji mobitel trenutno na tržištu kod nas podržava tu mogućnost...

Zlo i naopako sluša: Walk this way - Run DMC & Aerosmith

Nemrem smislit dobar naslov za ovaj zapis.
Jer ga nema.

Eto, igrom slučaja i silom prilika nisam pisao neko vrijeme, a i Čisto Zlo je nekako zauzet.

No, susret s jednim vozilom u polupraznom Zagrebu natjerao me na pisanje ove crtice. Noćni susret. S bijelim vozilom. Niskim. Opakim.
Sinoć se vraćah s pića na Gornjem gradu. Pa kako sam suprotno svojim pravilima bio s autom, laganini noćna vožnja kroz Mesničku je bila kvrgava ali i zadovoljstvo. A onda je nešto nisko i bijelo skrenulo ispred mene prema Tuškancu.
"Čudan neki Lamborghini" bila je prva misao. No pogled na njegov stražnji kraj vrlo je brzo otkrio moju zabludu.
I otkrio da je netko ukrao jedan olimpijski krug i drugačije ih posložio.

Uglavnom, bijeli Audi R8 je viđen u Zagrebu, i vozio je iza mene neko vrijeme. Nisam siguran ima li naše ili strane tablice, no jedno je sigurno: auto opako izgleda, čak i u bijeloj boji.

Zlo i Naopako sluša: More than a feeling - Boston

Napravili neki nogometni navijači kaos po Austriji.
Ne bi bilo (vjerojatno) niti spomena vrijedno da u pitanju nisu "navijači" kluba po imenu Dinamo. I da po svemu sudeći nije u pitanju bio dogovor između "navijača" Dinama i austrijskog Rapida. Da se napravi sranje s austrijskom policijom.
E, sad... koliki IQ (kvocijent inteligencije) ima netko tko namjerno ide izazivati probleme u drugu državu? Koja je još k tome članica EU. A mi kao želimo ući u EU...
Predviđam večini uhapšenih zabranu ulaska u EU na neko vrijeme. Koje bih ja odredio kao, recimo.... 40 godina? Premalo? OK, onda 60 godina. Pa kada Hrvatska uđe u EU, vi se gospodo izvolite iseliti u neku zemlju koja nije članica iste!
Radikalno? Ja mislim da nije. Tko straži sranja, nek ih traži u sukobu s, recimo, lavovima u Africi. Ili nekim malko večim nosorogom. Ili krokodilima. Ili... ma skužili ste, zar ne?
A ne da ja kad odem u stranu zemlju strahujem da će me neko razbiti kao beba zvečku samo zato što mi je registracija ZG...

Naš dragi Drivo proglasio 7 točaka. I točkica. Koje planira sprovesti u djelo. Čim (ponovno) dobije izbore. Što bi moglo biti (ukoliko se hrvatski narod opametio) već za nekih dvadesetak godina. Ili već krajem ove godine. Što se najiskrenije nadam da neće biti slučaj.
Nije da ja ne volim Drivu. Jednostavno ga ne podnosim. Ali to je onako, na osobnoj bazi. Ništa objektivno. Problem je što su osječaji slični i prema ostalim članovima vodstva stranke u kojoj je Drivo.
Jedan od problema (osim pljačke u pretvorbi i privatizaciji) je is što kod te stranke već jaaaaako dugo ne vidjeh neku originalnu ideju. No o tome ste već vjerojatno čitali komentare u dnevnom tisku. I moguće vidjeli na TV. Ukoliko istu gledate.
Ja komentare nisam vidio na TV. Jer biram što ću na istoj gledati.

Marko Maschingewehr nam je odradio koncert na Maksimiru. Kojeg je eto snimka (već) emitirana na Dalekovidnici.
Nije problem u kvaliteti glazbe. Koja nije loša. Nije baš niti nešto originalna, kad smo već kod toga. Jer su dijelovi njegove glazbe već poznati na svjetskoj sceni. Doduše, u izvedbi originalnih autora, ali... nećemo sada sitničariti.... Tekstovi sa priča za sebe. Uklapaju se u glazbu, to da. I u njegov vrlo ograničeni raspon glasa. Kojeg on prilično uspješno koristi. No tekstovima se zamjera ustaštvo. Hmmm... Priznajem da njegov opus ne poznajem u potpunosti. Stoga to baš i neću komentirati.
No kao gradsko djete uopće ne razumijem zašto bi pjevanje o kamenjaru i ostalim pustarama u nekome moglo ili trebalo izazvati bilo kakvu vrstu zanosa.
Onako usput, bio je puno prirodniji dok nije imao sve zube. A i Šavogla... pardon, Čavoglave su zvučale drugačije.
Ono što je uistinu bilo kap koja je kod mene prelila mitsku čašu je vatromet nakon koncerta.

Ja još uvijek doživljavam šokove kada čujem eksplozije. Jer meni eksplozije ne znače vatromet, več topovske i minobacačke granate.
Netko će reči "pa prošlo je toliko godina". Je. Istina. Prošlo je. Ali meni eksplozije znače topovske i minobacačke granate. Ili terorizam.
Pa ako se iakada nađete u mojoj blizini, budite ljubazni i ne izazivajte slične zvukove.

A kad smo već kod terorizma...
Nađena su dva auta pretvorena u bombe. U Londonu. I to prvi sasvim slučajno. Jer je vozač paničario. Nakon sudara sa kantom za smeće. Paničario bih i ja, kad bih znao da nisam samoubica a vozim auto-bombu.
Ispada li da je engleska policija nesposobna zato što te aute nije našla ranije?
Usput, samo se sjetite da London ima više stanovnika nego Hrvatska. Otprilike 4 puta više...

Bah. Izgubim inspiraciju nakon ovakvih stvari...


Zlo i naopako sluša: Creep - Radiohead