Zlatousta
24.09.2006., nedjelja
Gospodine, neka me sve ono što jedva podnosim i trpim približi Tebi. |
21.09.2006., četvrtak
ANĐELI
Pun mi je život grešaka
ponavljam ih dan za danom al’ još od rane mladosti osjećam da je neko sa mnom da diše u blizini i da brine o sudbini mojoj Koliko sam gluposti napravio u zivotu skoro da sam i pretjer’o neka mi je na sramotu nosio sam u torbi glavu izvuk’o je živu i zdravu samo ja znam što Na ramenima mi dva anđela sjede čuvaju me od nesreće i bijede dva anđela danju, noću rade paze da mi neko sreću ne ukrade Potrošio sam život do pola ko sapun od jorgovana koliko sam u park kafani ostavio kišnih dana dok vjetar na izlog lijepi lišće neko kao da mi ruku stišće samo ja znam ko O tebi sam maštao čekao te dan za danom ušetala si u moj život pod žutim kišobranom ona je sve što ti treba šapnuo je kao neko s neba samo ja znam ko Crvena Jabuka |
13.09.2006., srijeda
Kao da sanjam
Voljeni, rekla je, nježnost potekla je po licu malom pjegavom, nisam uzvratio ali sam shvatio da vječno ostaću sa njom. Uz čašu ludila ona je nudila mrvicu bistrih pogleda, poslije svih padova bagre i gadova ona je prva pobjeda. Gori glad u očima, lagano me uzima da me nikad ne vrati nikom nisam rekao ja sam na nju čekao da mi dane pozlati. Gdje se sakrivala i kud je plivala do ove noći plamene? Gospod je skrojio, biser obojio samo za nebo i za mene. U mraku košulja ko bijela pahulja i meka ruka nuđena. Nisam uzvratio ali sam shvatio ona je meni suđena... Crvena Jabuka |
13. rujan - Sveti Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj
Najvećeg crkvenog govornika, kome je povijest dala časni naslov »zlatousti«, možemo ubrojiti u red izuzetno velikih ličnosti kršćanske starine. On je na Istoku već stoljećima uživao neosporan ugled, a na Zapadu najveću popularnost poslije sv. Augustina. Iako nije bio veoma originalan teolog te ga po teološkoj dubini nadvisuje ne samo sv. Augustin, već i sv. Atanazije i Grgur Nisenski, to je kao dušobrižnik neusporediv. Isto tako možemo reći da su propovijedi sv. Ivana Zlatoustoga, od svih svetih Otaca, najmanje izgubile na svojoj svježini i izražajnosti. Ono što je Demosten u povijesti svjetovnoga, to je Zlatousnik u povijesti crkvenoga govorništva. On je posjedovao u neobičnoj mjeri cio niz vrlina koje su potrebne dobrom govorniku: inteligenciju i srce, živahnost mašte, smisao za mjeru, psihološku prodornost, pastoralnu revnost, nesebičnost. Sve su te osobine učinile od njega idealnoga crkvenog govornika, velemajstora propovijedi i svetoga govorništva. Njegove su propovijedi pune života, kolorita, a iz njih odsijeva srce, što je poput Pavla gorjelo za Krista. Zlatousnikovi se govori temelje na Svetome pismu, koje odlično poznavaše, ali i na poznavanju ljudskoga srca, kome upravljaše svoje propovijedi. Zato od njega kao propovjednika možemo učiti još i danas. Propovijedajući, imao je pred očima jasan cilj: naviještanje Božje riječi, ali i izravnu borbu protiv poroka, koji su tada u gradu vladali. Grmio je protiv poganskih običaja, stare strasti za cirkuske igre i kazalište, slavljenja poganskih praznika. Sigurno da to nije činio zato što je bio protiv zabave kao takve ili protiv lijepe umjetnosti, već zbog niskih strasti koje su se u takvim zabavama nedolično iživljavale. Nije štedio ni kler ni redovnice, ukoliko ne bijahu na moralnoj visini svoga staleža. Zalažući se za siromahe, žigosao je socijalne nepravde. Njegove su, dakle, propovijedi bile vezane uz stvarne probleme tadašnjega života, zato su i bile tako žive i prodorne. Uz propovjedničku službu bavio se veoma živo i pisanjem. »Ivan Zlatousti bijaše rođeni govornik. Znao je plastično i slikovito govoriti; znao je biti sarkastičan; vladao je vještinom igre riječima (što će ga kasnije skupo stajati), znao se služiti izravnim, nezaobilaznim, strastvenim govorom. Taj je odlični propovjednik bio u isto vrijeme moralist, koji je tajne srdaca oštroumno i s velikim psihološkim razumijevanjem umio analizirati. Njegove slike značajeva, a pogotovo njegovi kritički opisi mana, odišu neumoljivim realizmom« (Adalbert Hamman). Da je Ivan Zlatousti bio samo takav propovjednik, a u isto vrijeme ne i svetac, možda bi neke njegove propovijedi ljude odbile jer ljudi obično nerado slušaju kad netko žigoše njihove mane. No ljudi su nekako nagonski osjećali da taj svećenik tako govori samo zato da ih privede na pravi put, njemu je jedino stalo do Božjega kraljevstva i do dobra duša; on govoreći, koreći, žigošući, nema nikakvih svojih probitaka. Naročito su mali ljudi i siromasi osjećali koliko je tome svećeniku stalo do njih i njihova dobra jer on je nemilosrdno šibao po pretjeranom luksuzu i obilju jednih, kraj kojih su od bijede skapavali drugi. On se neustrašivo borio za ono što mi danas nazivamo ljudskim pravima i bio svojevrsan disident tadašnjega društvenoga poretka. Na svetačkome i otačkome nebu sjaji kao zvijezda prvoga reda. www.skac.hr |
12.09.2006., utorak
SLAVIM TE GOSPODE
Slavim Te, Gospode, Bože naš, od srca svoga. Klanjam se ponizno pred Tobom u crkvi svojoj. Blažen je dan kad sam Te zazvao ja Jer si uslišio mene. Tebi će, Gospode, pjevati stvorenja Tvoja I blagoslivljati putove mudrosti Tvoje. Otac si blag, stvoritelj svemoguć Ti, I bezdan ljubavi vječne. J.S.Bach |
09.09.2006., subota
...Nemir me vuče njoj svojim tankim vlaknom Možda se upravo malo odljutila Možda je nekako naslutila Kakva se drama odvija pod mojom jaknom A Mesec pojma nema, matora lola drema Jutros je lumpovo po Kini Dok se sa sobom borim da tačno izgovorim. Tu tešku stranu reč: izvini. Ona me voli, znam, OK, ne suviše Al taman dovoljno da krišom uzdiše Kada me tračeri ubace u shemu Škripuću oblaci pod njenim nogama Ne da se ludica tvrdoglava Štaviše, piše udžbenik na istu temu Samo je vetar sretan, vrti se ko baletan U svojoj sivoj pelerini Dok moje misli traže kako se ono po naški kaže Ta teška strana reč: izvini... Balašević |
04.09.2006., ponedjeljak
Kao u ljubavi kad se zaboravi ono malo zrno radosti bez daha ostanem kada te spomenem pa nestanem Sve što si dala ti i što si uzela sve me to na tebe podsjeca na valu ljubavi na kom smo zaspali i otišli Ne radi vrijeme za mene svakim je danom sve teže ne radi vrijeme za mene svakim me danom sve više vraća do tebe Reci mi, kako si da l’ i tebi dođe to da smo bili sretniji kad smo bili zajedno reci mi, kako si ja sve ove godine nisam nikog volio zbog tebe Crvena Jabuka |
