Zlatousta

13.09.2006., srijeda

13. rujan - Sveti Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj




Najvećeg crkvenog govornika, kome je povijest dala časni naslov »zlatousti«, možemo ubrojiti u red izuzetno velikih ličnosti kršćanske starine. On je na Istoku već stoljećima uživao neosporan ugled, a na Zapadu najveću popularnost poslije sv. Augustina. Iako nije bio veoma originalan teolog te ga po teološkoj dubini nadvisuje ne samo sv. Augustin, već i sv. Atanazije i Grgur Nisenski, to je kao dušobrižnik neusporediv. Isto tako možemo reći da su propovijedi sv. Ivana Zlatoustoga, od svih svetih Otaca, najmanje izgubile na svojoj svježini i izražajnosti.

Ono što je Demosten u povijesti svjetovnoga, to je Zlatousnik u povijesti crkvenoga govorništva. On je posjedovao u neobičnoj mjeri cio niz vrlina koje su potrebne dobrom govorniku:
inteligenciju i srce, živahnost mašte, smisao za mjeru, psihološku prodornost, pastoralnu revnost, nesebičnost. Sve su te osobine učinile od njega idealnoga crkvenog govornika, velemajstora propovijedi i svetoga govorništva. Njegove su propovijedi pune života, kolorita, a iz njih odsijeva srce, što je poput Pavla gorjelo za Krista. Zlatousnikovi se govori temelje na Svetome pismu, koje odlično poznavaše, ali i na poznavanju ljudskoga srca, kome upravljaše svoje propovijedi. Zato od njega kao propovjednika možemo učiti još i danas.
Propovijedajući, imao je pred očima jasan cilj: naviještanje Božje riječi, ali i izravnu borbu protiv poroka, koji su tada u gradu vladali. Grmio je protiv poganskih običaja, stare strasti za cirkuske igre i kazalište, slavljenja poganskih praznika. Sigurno da to nije činio zato što je bio protiv zabave kao takve ili protiv lijepe umjetnosti, već zbog niskih strasti koje su se u takvim zabavama nedolično iživljavale. Nije štedio ni kler ni redovnice, ukoliko ne bijahu na moralnoj visini svoga staleža. Zalažući se za siromahe, žigosao je socijalne nepravde. Njegove su, dakle, propovijedi bile vezane uz stvarne probleme tadašnjega života, zato su i bile tako žive i prodorne. Uz propovjedničku službu bavio se veoma živo i pisanjem.

»Ivan Zlatousti bijaše rođeni govornik. Znao je plastično i slikovito govoriti; znao je biti sarkastičan; vladao je vještinom igre riječima (što će ga kasnije skupo stajati), znao se služiti izravnim, nezaobilaznim, strastvenim govorom. Taj je odlični propovjednik bio u isto vrijeme moralist, koji je tajne srdaca oštroumno i s velikim psihološkim razumijevanjem umio analizirati. Njegove slike značajeva, a pogotovo njegovi kritički opisi mana, odišu neumoljivim realizmom« (Adalbert Hamman).

Da je Ivan Zlatousti bio samo takav propovjednik, a u isto vrijeme ne i svetac, možda bi neke njegove propovijedi ljude odbile jer ljudi obično nerado slušaju kad netko žigoše njihove mane. No ljudi su nekako nagonski osjećali da taj svećenik tako govori samo zato da ih privede na pravi put, njemu je jedino stalo do Božjega kraljevstva i do dobra duša; on govoreći, koreći, žigošući, nema nikakvih svojih probitaka. Naročito su mali ljudi i siromasi osjećali koliko je tome svećeniku stalo do njih i njihova dobra jer on je nemilosrdno šibao po pretjeranom luksuzu i obilju jednih, kraj kojih su od bijede skapavali drugi. On se neustrašivo borio za ono što mi danas nazivamo ljudskim pravima i bio svojevrsan disident tadašnjega društvenoga poretka.

Na svetačkome i otačkome nebu sjaji kao zvijezda prvoga reda.


www.skac.hr
- 20:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi