Tijelovo
Blagdan je ovo "Kruha svagdašnjeg" za kog molimo da nam se "da danas". Sve je počelo viđenjem redovnice Julijane iz Lüttich-a u 13 st. kad je vidjela pun mjesec s crnom rupom – i bilo joj je rečeno da ta rupa predstavlja manjak važnog blagdana u crkvenom kalendaru – blagdana najvećeg blaga Crkve – Euharistije. Njen ispovjednik, koji je kasnije postao papa Urban IV uvodi 1264. blagdan Tijelova za čitavu Crkvu. Uz blagdan su vezane procesije, kojima se vjera javno svjedoči. Ona, naime, treba svoje očitovanje u javnom životu – kako bi bila prepoznata kao autentična u privatnom životu. Euharistija kao sakrament budi nam pozornost kako Otajstvo Boga mora imati nekakvo svoje materijalno očitovanje – da bi nam uopće bilo dostupno. "Čistu" duhovnost je nemoguće doseći – ukoliko ona nije dostupna na neki način našim sjetilima. Susrećemo ga po sredstvima njegova priopćavanja nama – koje zovemo sakramentima. Sve što postoji sakramenat je Boga. No Euharistija – na osobit način, budući je tu Bog prisutan: uistinu, stvarno, supstancijalno. Ne tek simbolički, niti samo svojim djelovanjem – već osobno. Sav Bog u komadiću kruha… Otajstvo je to veliko. Ali ako je već naše tijelo kadro pretvoriti kruh i vino u meso i krv – zašto Bog ne bi svoje meso i krv pretvorio u kruh i vino. Ako čitav krajolik stane u naše oko, zašto ne bi čitav Bog stao u jednu Hostiju. Pa i to da je u tisućama Hostija istovremeno, razumljivo je utoliko što je i naš lik isti u tisuću komadića zrcala. Euharistija je blagdan Hrane. One od koje Crkva živi, jača se, obnavlja, i razvija. Euharistija je izvor njene vitalnosti. Euharistija je odgovor na našu temeljnu glad. Bog je kruh od kog se ne gladuje. Piće od kog se ne žeđa. Bog u komadiću kruha donosi jutro u mrak našeg želuca. U Euharistiji ne tek da na svoje ruke primamo Isusa, već on nas svojima grli. Euharistija je blagdan jedinstva s Kristom. Postajemo ono što jedemo. Dajemo mu ono što jesmo, a on nama ono što je on. Ne pretvaramo mi njega u sebe, već on nas u sebe. Jedno smo s njim: sutjelesnici, sukrvnici, kristonoše, dionici božanske naravi. Dajući nam sebe u zalogaju kruha, želi da i mi jedni drugima postanemo zalogaj kruha. Euharistija je blagdan jedinstva ljudskog roda. Kao što je od mnogoga zrnja jedan kruh, i od mnogog grožđa jedno vino – tako i mi mnogi u Euharistiji smo jedno. Hraniti se Euharistijom znači najbliskije se povezivati sa svima onima koji se kao i mi njome hrane. "Jedite svezu svoju da se ne razjedinite; pijte cijenu svoju da ne oslabite i bez cijene ne budete." Euharistija je odgovor na našu potrebu da pojedemo onog kog najviše volimo. "Pojest ću te od dragosti…" Tu u Euharistiji, Bog je upravo zato da njega kojeg neizmjerno ljubimo – pojedemo od dragosti. p. Luka Rađa |
Ah, evo opet
Ah, evo opet dođoh u naš kraj, U naše mile, bregovite strane, Gdje žarko sunce jače siplje sjaj Na njive, vode i usjeve rane. Gdje dom moj stoji uz široki drum I pred njim stara murva što je davno Slušala bijesnih turskih konja šum I zveket mača u sumračje tamno... Dođoh... i moja smirila se duša što plakala je u jesenji dan, Kad svuda bješe - vjetar, kiša - tmuša... Što snivo sam ga jedne noći zlatne. A sada?.. Ljupki pogledi me prate I čini mi se ovo sve ko san. Antun Branko Šimić |
Ružica
Ruzica si bila jedna u mom srcu Ruzica si bila moja Al nije za tebe divlja kupina Ni covjek kao ja Bog mi daje Bog mi odnosi Ruzica si bila sada vise nisi S vremena na vrijeme Kao da cujem stope Ko da ides preko mog praga S vremena na vrijeme A znam da nemam prava Ti nisi vise moja draga Letjele su nocas iznad moga krova Letjele su ptice selice A ja sam sanjao tvoja koljena i tvoje poljupce Bog mi daje Bog mi odnosi Ružica si bila Sada više nisi |
Krišom i kao bez daha tuga je pala u krilo. Šutnja mi tvoja govori glasno da nikad nas nije ni bilo. |
TVOJ DUH ME OVIJA
Tvoj duh me ovija kao plašt Neprobojan i tih Kako je divno hoditi U Tvojoj prisutnosti Bože Močiti korake u Tvojoj jakosti Kročiti dnom crvenog mora Mimo uzavrelih voda. Moja duša u Tvome krilu počiva Na Tvom dlanu ja živim dane svoje Srce mi je ispunjeno srećom O, Jahve, ljubav je Tvoja preobilna Za ove naše glinene posude. Staze su moje od svijetla tog Njegovim posute plamom Od glasa Tvoga sve drhti sad I duša treperi u meni Žrtvu ću prinijeti Tebi, o Bože moj Pretile dare svoje ću dati Sion će biti življenje to |
Bog je moj Spasitelj
Bog je moj spasitelj, njemu se utječem u ruku njegovu ja svoju polažem Puštam da vodi me, u vjeri slijedim ga, od smrti vječne on mi dušu izbavlja. Dovijeka hvalit ću ga. Bog je razbio moj strah i svjetlom odagnao moj mrak; dovijeka hvalit ću ga, da, dovijeka, dovijeka hvalit ću ga. Duša mi bješe sva okovom sputana, korak moj posta umoran i besciljan. Al' Bog me pogleda blag i milosrdan, milošću svojom nov mi život darova. Dovijeka hvalit ću ga. |
Izdaleka
Nije važno gdje si sad nije važno s kim si već ja još uvijek imam za te jednu riječ Meko ko kaplja kiše tiho, od daha tiše vrijeme će reći što ne mogu riječi u srcu spoznat ćeš sve Izdaleka, izdaleka još te čuva ljubav neka izdaleka, izdaleka ljubim te u mislima prije buđenja i prije sna Nije važno da znam kako provodiš dan uvijek bude sat kad misliš da si sam Tad meko ko kaplja kiše tiho, od daha tiše vrijeme će reći što ne mogu riječi u srcu ćeš spoznati sve Massimo |
Ni jedna suza tajne patnje ni dah svete čežnje Bogu izliven, neće biti izgubljen. Nego će u Božje vrijeme i način poput vjetra dopuhnuti u oblacima milosrđa, i pasti poput pljuska blagoslova na tebe i one za koje moliš. James Manjackl |
Danas je Svijećnica
Svijećnica je dan kad su Marija i Josip unijeli malo dijete Isusa u hram da bi ga po židovskom zakonu kao prvorođenca prikazali Bogu. Tada je starac Šimun rekao proročke riječi da je to dijete postavljeno na propast i spasenje mnogima u Izraelu, da je on svjetlo naroda, te da je to znak kojemu će se svi suprotstavljati. Zapravo Crkva, kršćanska vjera i svaki čovjek s iskustvom Duha Svetoga doživljavaju kako mu se svi suprotstavljaju, a on unatoč suprotstavljanju sve pobjeđuje. Mrak se suprotstavlja svijeći, ali ona pobjeđuje osvjetljuje i uništava mrak.
Zato danas kršćani u crkvi blagoslivljaju svijeće, čuvaju ih za trenutak svoje smrti, kako bi kroz mrak i nepoznanicu smrti ušli u svjetlo j sigurnost života. No, još važnije je pokraj materijalne svijeće upaliti svijeću u srcu, povjerovati Isusu iz Nazareta, početi čitati njegovu riječ i moliti se njemu, razgovarati s njime, postati mu prijatelj, te tako postati svjetlo neuništivo koje će druge paliti, voditi u život, koje će naše društvo činiti humanijim. Ništa ne trebamo danas toliko koliko milijune svijeća upaljenih na Isusu iz Nazareta, ljudi koji vjeruju, koji se ne boje i koji znaju da je život neuništiv, te da je čovjek najsretniji kad je s Bogom. Dr. Tomislav Ivančić, "Oaze života" |
Jutro
Anđeli se igraju s mojim srcem a ja im se smiješim u jutarnjoj izmaglici Kroz polje dozrelog žita teče rijeka a ja trčim niz rijeku i pričam sa srećom. Planine se u daljini bude osamljena se vrba u polju zlati a moje srce pjeva u ljepoti jutra 1986. |
< | lipanj, 2007 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv