Zlatousta
13.07.2006., četvrtak
Bio si mi oči kada nisam gledala,
bio si mi uši kada nisam slušala, bio si mi noge kada nisam hodao, bio si mi snaga kada nisam mogao. Bio si mi oblak dok sam nebom plovila, bio si mi klupa kad sam se umorila, bio si mi zaklon kada sve se rušilo, bio si mi kiša kad sam se sasušio. Tvoja Ljubav hrabrila je dušu umornu, tješila je, čuvala u svom naručju, milovala nježnom riječju kad je trebalo, Isuse, hvala Ti za to... KUMI - Hvala |
11.07.2006., utorak
Zaziv Duhu Svetomu
O dođi, Stvorče, Duše svet, pohodi duše vjernika, poteci višnjom milosti u grudi štono stvori ih.
Ti nazivaš se Tješitelj, Blagodat Boga svevišnjeg, studenac živi, ljubav, plam i pomazanje duhovno. Darova sedam razdaješ, ti, prste desne Očeve, od vječnog Oca obećan, ti puniš usta besjedom. Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju, u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka. Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj, ispred nas idi, vodi nas, da svakog zla se klonimo. Daj Oca da upoznamo i Krista sina njegova, i u te Duha njegova, da vjerujemo sveudilj. Sva slava Ocu vječnomu i uskrslomu Sinu mu sa Tješiteljem presvetim, nek bude sad i uvijeke. Amen. |
10.07.2006., ponedjeljak
Pismo majci
Jesi li živa, staričice moja? Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje. Nek uvecer nad kolibom tvojom ona čudna svjetlost sja i dalje. Pišu mi da viđaju te često zbog mene veoma zabrinutu i da ideš svaki čas na cestu u svom trošnom starinskom kaputu. U sutonu plavom da te često uvijek isto priviđenje muči: kako su u krčmi finski nož u srce mi zaboli u tuči. Nemaj straha! Umiri se, draga! Od utvare to ti srce zebe. Tako ipak propio se nisam da bih umro ne vidjevši tebe. Kao nekad, i sada sam nježan, i srce mi živi samo snom, da što prije pobjegnem od jada i vratim se u naš niski dom. Vratit ću se kad u našem vrtu rašire se grane pune cvijeta. Samo nemoj da u ranu zoru budiš me ko prije osam ljeta. Nemoj budit odsanjane snove, nek miruje ono čega ne bi: odveć rano zamoren životom, samo čemer osjećam u sebi. I ne uči da se molim. Pusti! Nema više vraćanja ka starom. Ti jedina utjeha si moja, svjetlo što mi sija istim žarom. Umiri se! Nemoj da te često viđaju onako zabrinutu, i ne idi svaki čas na cestu u svom trošnom starinskom kaputu. Sergej Aleksandrovič Jesenjin |
06.07.2006., četvrtak
Između naše šutnje
Između moje šutnje i tvoje niče vrijeme obilje vremena nadire da je samo riječ bilo bi prostora za moj korak ka tebi Nadimlje se vrijeme u sebi i po sebi ono što sam ti htjela reći nisam znala izreći jedra koja sam napela osakatila su zrak sada me strah kušali nismo ništa ovo srce što te možda i ljubi rđa od dodira sa stvarima ne znaš tišine su oduvijek i umne i zjene im zvone i onda kada mi nekad umorno srce iskusno srce umre ja mahom dostojna tvoje duše šutim i mislim kako si sav od pjesme! Senka Paleka Martinović |
