Između moje šutnje i tvoje niče vrijeme
obilje vremena nadire
da je samo riječ
bilo bi prostora za moj korak ka tebi
Nadimlje se vrijeme u sebi i po sebi
ono što sam ti htjela reći
nisam znala izreći
jedra koja sam napela osakatila su zrak
sada me strah
kušali nismo ništa
ovo srce što te možda i ljubi
rđa od dodira sa stvarima
ne znaš
tišine su oduvijek i umne
i zjene im zvone
i onda kada mi nekad
umorno srce
iskusno srce umre
ja mahom dostojna tvoje duše
šutim i mislim
kako si sav od pjesme!
Senka Paleka Martinović
Post je objavljen 06.07.2006. u 22:08 sati.