impresije

nakon kiše dolazi sunce.
naravno...

jutros sam mailom dobila odličnu pjesmu
pustila je, pronašla lyrics i zagalamila :)
s rukama u zraku pred kompom,
a mama uletava u sobu:
jutarnje solo karaoke :)

pijem omiljeni nes, ogrnuta najdražom vunenom vestom.
oblačno je vani...zumbuli preda mnom u vazi.
uh, najradije bih ih pojela, mirišu predobro.

oribala sam kupaonicu domestosom.
ruke mi sad odvratno smrde.
al je u kuponici milina - he,he!
nadam se da se sutra neću probuditi napućenih usnica poput severine.
jedno sam se jutro probudila, a usne ko' da su pune silikona!
prestrašno!! nazvala sam na posao da ne dolazim...
i od svih alergjskih reakcija na sredstva za čišćenje
meni naoteknu - usnice! koja sam ja sretnica :)
moj bivši koji se probudio kraj mene bio je oduševljen!

ne pere me već dugo osjećaj suvišnosti.
razlog je bila svađa s mamom, mamom koja je zakon,
koju volim i s kojom puno razgovaram,
otkad me konačno doživljava kao odraslu osobu.
jedino što je meni kao djetetu falilo je to
što me mama nikad nije zagrlila i rekla mi da me voli,
nikad mi nije uputila osmijeh pun topline i nježnosti.
zato još uvijek imam strahove da me mama ne voli.
a pokazala mi je to na mnogo, mnogo drugih načina.

hvala mama što te imam!

POPODNEVNI GUŠT

čemu moje postojanje uopće?
to se danas pitam...

odrasla sam u obitelji bez zagrljaja,
bez priča za laku noć i puse u obraz...
niti za rođendan...

i opet sam tužna.
utjehu mi trenutno pruža lukyjeva pjesma:

Znam predugo ja na te sam čeka
i gleda kad ćeš doć mi ti svaki dan.
Da ne bi se plaši škriputanja u tami,
ja san se vinča jer nisam više moga sam.
Vinča san Zoru da jutro me ne budi iz sna,
vinča san Lunu da svaku noć mi na nebu sja,
vinča san Pismu, bar me ona doma čekat zna,
vinča san More, plovi duša u val beskraja...

ah, završio vikend.
radno. do sad sam piskarala,
pripremala se za posao.

dan sam odlično provela!
gazila sam proljetni snijeg na sljemenu.
gore još cvatu visibabe i drijemovci.
na drveću ima suhog lišća od prošle jeseni.
zimsko-proljetni-jesenji krajolik na zagrebačkoj gori.
a u srcu ljeto!

popila sam finu kavu s pogledom na zagorske brege
i pivo koje mi je izoštrilo osjetila, da!
dobro pivo u još boljem društvu :))

prije podne sam šetala maksimirskom šumom
do petog jezera.
šafrane su zamijenile bijele šumarice.
jezerom plivaju patke u paru,
a jedan usamljeni patak je zadrijemao u društvu
velikih kalifornijskih kornjača:

PATAK & CO.

današnja šetnja je urodila novim fotkama.
nebo je bilo prekrasno i bistro,
a magnolija u nečijem vrtu savršeno bijela :)
u punom cvatu, latice su se počele već i otresati.
na kasnopopodnevnom suncu divno je izgledala!

planiram ovaj vikend obuti "gumene čizme"
i uputiti se preko polja do šume, potoka, rijeke...
ili ću se popeti na neko brdo.
da omirišem prirodu i osluškujem njeno kretanje...
sjest ću na neki panj ili palo deblo
i slušati kako ptice pjevaju!

MAGNOLIJA U PUNOM CVATU

hladni, kišni, proljetni dan je prošao...čak prebrzo.
nije me oduševio hladan jutarnji zrak
koji me dočekao pred vratima
pri izlasku na kavu s najdražom tinilicom...

nisam svaki dan sretno zaljubljena :)
prošlu me noć sanjao...
i mislio na mene kad je bio daleko:

GOA (Arapsko more)

novi radni tjedan s odličnim početkom...
iako je ponedjeljak uglavnom mrzak
svakom iole normalnom "nedjelatniku" :)
ovaj je za mene počeo vrlo produktivno.

budući da sam vezano uz posao danas prilično surfala
i virtualnom stvarnošću proputovala dio gorskog kotara,
otkrila sam brod na kupi kao iznimnu energetsku točku
(kao i cijeli gornji tok rijeke kupe) - jedva čekam da odem tamo!!!
da uronim noge u rijeku...:)
i napunim fotić slikama.

evo jedne moje amaterske fotke,
jedne od mojih prvih i najdražih na novom fotiću:

ČIČAK U CVATU

u srijedu mladi mjesec, četvrtak pomrčina sunca...meni su donijeli tugu...

milijune je razloga za sreću...bakin osmijeh, kava s frendicom, buket narcisa u ruci, tulipan u vazi koji podsjeća na prekrasnu večer (i prekrasnog dečka), mališan u mojim rukama - skroz mi je uljepšao dan! nosila sam ga na rukama i igrala nogomet s njegovom tetom na bakinom travnjaku :)

a u meni je duboko utkana tuga...