mrtva priroda

utorak, 24.07.2007.

Sa šibicom u rukama

Ovog ljeta napokon sam na trenutak imala osjećaj da je gotovo sa svim tim sranjima, da smo se polako oprali od nevolja koje su nam donijele devedesete. Da, naravno da je šteta učinjena i naravno da nas je sve to skupa gospodarski i, što je najgore, kulturološki unazadilo. Još i danas svakodnevno po cijeloj Hrvatskoj izbijaju talačke krize u kojima pojedinci koji se smatraju zakinutima pokušavaju ostvariti svoja prava.
Evo da, baš danas izvjesni je gospodin Jakupović zalio svoje troje djece benzinom i prijeti da će sve zapaliti. Serem se na njegove zahtjeve i nadam se da će gorjeti u paklu, ali bez svoje dječice, nadam se. Ne može mi to opravdati nikakvim ludilom ili pijanstvom. Razumijem da je on "roba s greškom" i mogu shvatiti da su ga okolnosti učinile takvim, da je imao težak život i na njegovim se leđima slomilo puno nepravde, no ne mogu se otresti činjenice da njegovo najstarije dijete ima pet godina i da ono ne može razumjeti postupke svoga oca. Hoće li ta djeca smoći snage živjeti bolji život od svog pijanog oca? Vjerojatnije je da će od njega dobiti u naslijeđe samo strašne psihičke traume.
Znam, treba samo pričekati pedesetak godina da polako poumiru svi koji drže šibice u rukama. Ne znam što ćemo s njihovom jadnom djecom koja će se jednog dana također htjeti dohvatiti šibica, i djecom njihove djece koja će, vjerujem, također prolijevati suze prestrašeni ludilom vlastitih majki i očeva. Nema što, ludilo se nastavlja i prelazi s koljena na koljeno. Ne umire, ono se krijepi dječjim suzama i od njih raste, a mi smo samo proklet narod koji u sebi nosi klicu zla. Proslijeđuje je u svojoj DNA štafeti, rađa se u krvi i zatim cijeli život prolijeva suze i znoj...
Sva sreća da nas nema puno...

<	srpanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?