Čitam jutros Xiolu i njenu emocionalnu reportažicu iz New Yorka i krenu mi zazubice od snažne želje za putovanjem. O, Bože kako želim otputovati. Ništa ekstremno, tjedan-dva da iskusim malo (sasvim malo) avanture. Zašto drugi kontinenti? Europa mi je više manje poznata i ono što mi se još čini interesantnim u Europi a da nisam vidjela svojim očima, to je Portugal. Portugal je odlična destinacija! Dovoljno je blizu da možemo autom, dovoljno je siguran da možemo i s klincima, a i dovoljno je pristupačan u financijskom smislu, ali ono što me doista privlači, jesu drugi kontinenti. Naime, ja još nikad, nikad, nećete vjerovati nikad (!) nisam bila na nekom drugom kontinentu. Mislim da je tek takvo putovanje pravi praznik za osjetila. Drugačija je flora i fauna, drugačiji su ljudi i običaji, drugačija je i boja neba, klima, arhitektura, temperatura mora...ma sve je drukčije i u tome je čar. Bilo bi prekrasno posjetiti Kinu, vidjeti uživo one prekrasne maglovite pejzaže, posjetiti njihova tajnovita svetišta, upoznati duh ljudi, zgražati se na srednjovjekovnim tržnicama dok nam trgovci krvavih ruku demonstriraju koliko je njihovo meso svježe...
Vidjeti Indiju - duh u prostoru na izvoru civilizacije. Vidjeti bijedu i prosjake, vidjeti nasmijanu mladenku u svadbenoj povorci, vidjeti prljave ulice i sumnjive gostionice, mutne rijeke i prekrasnu arhitekturu, musavu derištad na ulicama, policajce u ophodnji, pretrpane vlakove i autobuse... Kad vidiš Indiju, kao da si vidio sve.
Voljela bih vidjeti Afriku - osjetiti suhi vjetar pustinje, napuniti vrećicu pustinjskog pijeska, čuti bubnjeve udaljenih plemena u džunglama, posjetiti najljepšu plažu na svijetu u Cape Townu, zaružiti na Zelenortskim Otocima, popiti čaj od mente u Maroku... A Amerika? Moram li spominjati metropole sjevera i osjećaje koji će me preplaviti dbk budem lunjala kroz "bilo svijeta", njuškala po umjetničkim četvrttima, posjećivala razvikane galerije. Na taj put moram bez klinaca! Nema smisla otići u velegrad i ne osjetiti čari klubova i noćnog života, ne posjetiti sumnjive barove i još sumnjivije četvrti, dočekati zoru kolajući ulicama...
Južna Amerika mi je još veći đir! Meksiko i njegova zanimljiva povijest, divlji krajolici i zanimljivi, topli ljudi. Od Yucatana do Ognjene zemlje, sa naglaskom na Argentinu (obožavam Argentinu!).
Moram smisliti neki dobar i pakleni plan za ovo ljeto. Započinjem desetogodišnji ciklus istraživanja drugih kontinenata. Znam, bilo bi lakše otići na Plitvice ili Dubrovnik, diviti se prekrasnim krajolicima Lijepe Naše, po tisućiti put jest domaću hranu i biti okružena dobro hrvatskim ljudima, glasnim veseljem, odojcima, kockastim lubanjama i golfovima... A ne, ovaj put idemo dalje.
Čuvaj se svijete, stižemo.
| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
moždane iluminacije s juga Istre
sanjapm.com
Rastu
na pravim
i krivim mjestima.
Izrastaju i urašćuju
u mene.
Prkoseći kemijskom
i mehaničkom
trijebljenju
one snažne i uporne
u svojoj želji za životom
probijaju membrane,
estetske kanone
i granice
dobrog ukusa...
Moje vjerne druge
i krvne neprijateljice,
suborci i saputnice,
supatnice
u borbi
za savršenstvo.
Na kraju će me pobijediti,
i nakon što me više ne bude
one će biti zadnje
što sam dala od sebe,
što sam poslala u svemir...
Ipak, moja će biti zadnja,
bar tada.
Dati ću se
kremirati.