Zanimljivo je kako se ne mogu prisiliti izgovoriti to naglas.
Što se više proučavam, to mi je više jasno da sam potpuno inhibirana osoba. Krivi je odgoj od mene napravio potpunog emocionalnog invalida, a moja se spolnost oblikovala kao zaseban dio osobnosti u apsolutnom neskladu s intelektom, duhovnošću i uvjerenjima. Prvi sam put otvorila oči na tu problematiku čitajući Eve Ensler (valjda se tako piše - nije mi baš friško) i njezine crveno ukoričene Vaginine monologe.
Vagina - kako to neprirodno zvuči. Vagina, vaginitis, gruntovnica, epruveta, inicijativa, iritabilni kolon...pronađi uljeza? Jedno od ponuđenog trebalo bi utjelovljivati čaroliju božanskog stvaranja i toplo gnijezdo sladostrasti.
Dakle, vagina nikako! Možda pizda? To je odmah jasno: neće ići. Pretpostavljam da je jednom davno ovo bio uobičajen izraz za žensko spolovilo, no s vremenom je postao pejorativan, čak vrlo brutalan i uvredljiv. Čovjek koji se koristi ovim izrazom kad govori o vagini, odmah bi se mogao detektirati kao mizogin i potencijalni silovatelj.
To što se dogodilo s maznom i palucavom riječju pizda, mnogo nam govori o odnosu prema ženskoj polovici sveukupnog čovječanstva. Tko izda - pizda! Znači, reći nekome da je pička ili pizda, isto je što i krajnja uvreda, mnogo gore od nazivanja volom, magarcem ili debilom.
Usporedimo li te uvredljive izraze za vaginu s izrazom kurac, odmah je jasno da je on ipak uspio sačuvati svoje dostojanstvo. Kad nekoga uspoređujemo s kurcem, želimo naglasiti da je izgubljen u prostoru i vremenu, da je previše drčan, jogunast i tvrdoglav, no nikako nije dvoličan ili izdajnik. A tek kad izustim riječ FALUS! To ne mogu ni izgovoriti bez ushita! Ona sadrži nešto sakralno... Nešto kao ohm. Mogla bi biti dio neke svete mantre za zazivanje plodnosti ili kiše.
Sad se normalni bloger, slučajno ovdje zalutao u bespućima mreže, pita čemu ovo i ma li ova lamentacija uopće smisla? Ima, naravno da ima! Želim samo istaknuti da smo mi žene proniknule u ovu pičkomrzačku civilizaciju koja je prezir prema ženama uspjela plasirati na sve razine, pa čak i u semantiku samog jezika, a ista nas je inhibirajućim odgojem natjerala da se sramimo svojih tijela i skrivenih spolovila...
Ej, pa mi još uvijek i u 21. stoljeću sramno koristimo glupe sintagme tipa "tamo dolje"?! Mislim, možete li to vjerovati? Vjerujete li da ja kao reprezentativni primjerak ženskog roda ne poznajem adekvatan izraz za svoje spolovilo? Pa kako da onda spoznam svoju seksualnost, kako da zavolim svoju pičku i sebe?
Trebalo bi pokrenuti nekakve grupe za samopomoć na kojima bismo sjedeći u krugu naglas izgovarale riječ pička, i sve varijacije na temu...opet i opet, i opet, i opet - sve dok iz sebe zauvijek ne izbacimo demona patrijarhata i demona kršćanstva. Tek bismo tada, nakon višemjesečnih terapija, mogle početi učiti kako voljeti sebe.
Čudna je činjenica da velika većina žena, zapravo, nikada nije kako treba pogledala vlastiti muf. Sama je Enslerica preporučila ženama da uzmu u ruke ogledalo i napokon dobro pogledaju svoje spolovilo, prouče ga i upoznaju.
Jednom sam na jednoj izložbi stripa vidjela zanimljiv uradak čijeg autora nisam upamtila, ali njegov mi se rad zauvijek usjekao u pamćenje. Prikazuje čovjeka, dugokosog, golog i prekrasnog u svojoj tjelesnosti koji ulazi u dlakavu pičku, putuje njome, istražuje i unutra, nakon dugog lutanja, napokon sjeda kraj vatre. Shvatio je - to je toplo i vlažno ishodište svega, nulta točka čovječanstva...
Moj izraz će biti MUF! I on je jogunast i tvrdoglav, no uz to je i topao i kovrčav. Zavoljevši njega, mogla bih napokon zavoljeti sebe.
| < | prosinac, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
moždane iluminacije s juga Istre
sanjapm.com
Rastu
na pravim
i krivim mjestima.
Izrastaju i urašćuju
u mene.
Prkoseći kemijskom
i mehaničkom
trijebljenju
one snažne i uporne
u svojoj želji za životom
probijaju membrane,
estetske kanone
i granice
dobrog ukusa...
Moje vjerne druge
i krvne neprijateljice,
suborci i saputnice,
supatnice
u borbi
za savršenstvo.
Na kraju će me pobijediti,
i nakon što me više ne bude
one će biti zadnje
što sam dala od sebe,
što sam poslala u svemir...
Ipak, moja će biti zadnja,
bar tada.
Dati ću se
kremirati.