Očito je da mi pisanja bloga ne pomaže, jer izgleda da nije problem u mom istresanju, već u količini negativnih i zbunjujućih informacija koje dopiru do mene svakodnevno. Otvorim novine, televiziju, komp, i svugdje isto: problemi, skandali, nehumanost i okrutnost svake vrste.
Evo, dolazim kući s popodnevnog sastanka koji se odužio u večernji, kuham si čaj, grickam kekse, palim kompjutor i NE MOGU VJEROVATI!!! S nevjericom gledam one troglodite u bjelovarskoj srednjoj školi kako besramno i smjelo ponižavaju svoga profesora. Nije ni važno što je on profesor, isto tako može biti gospođa koja radi u nekoj trgovini, gospodin koji radi na kino blagajni, parkiralištu ili toči piće. Radi se o tome da je on ljudsko biće i zaslužio je poštovanje što god radio!
Svakodnevno se susrećem s mladeži tih godina i divim se njihovom neznanju i isključivosti, a istovremeno i strašnoj bahatosti i obijesti. Zbog toga sam prestala gledati i BB. Odgojeni su tako da ništa i nikoga ne poštuju, nemaju nikakve manire i drže se samo zakona horde. Ne vjerujete mi? Evo primjera. Recite mi kako se osjećate kad u gradu morate proći kraj veće skupine mladića i djevojaka? Nelagodno? Zašto? Je li vaša nelagoda naglašenija ako je noć ili je skupina pod vidljivim djelovanjem opijata. Zašto su današnja djeca toliko destruktivna? Zar mislite da onaj gospodin u godinama zna što bi mogao napraviti u onoj specifičnoj situaciji? Pa on je bečka škola, on takve obrasce ponašanja ni ne poznaje. Ovakav ga primitivizam ostavlja bez riječi!
Vjerujem da se današni odgojno-obrazovni radu školama može usporediti s radom u popravnim domovima prije dvadesetak godina. Društvo nam je toliko zatrovano i zagađeno naplavinama ljudskog smeća i toleriranjem istoga da je to sve skupa prešlo u mainstream i takvo je ponašanje poželjno te nalazi na odobravanje kod vršnjaka...a roditelji se i dalje smješkaju prekriženih ruku s blaženim osmijehom na licu u stilu: vidi malenog kako se zabavlja... Djeca su se čak počela glasati kao majmuni! Jesta li vidjeli kako raperi odobravaju jedni drugima mašući rukom i ispuštajući neobične animalne zvukove? Volite li National geographic? Želite ga u svom domu?
Dobar nam je ovaj novi odgoj! Sve korak po korak, teorija izbora, kvalitetna škola, humane vrednote... Nekoć su djeca s dvije godine samostalno spavala, s četiri se znala ponašati za stolom, a sa sedam su već bila mali ljudi. Danas gnjave roditelje do puberteta! Još nisam upoznala mlađi par koji je uspio naučiti dijete spavati, a jesti i normalno se ponašati za stolom, slušati dok stariji govore, poštovati tete u vrtiću i učiteljice - o tome nema ni govora. I tako mamina i tatina maza, čim negdje u desetoj godini svlada samostalno spavanje bez pišanja u krevet, odmah objesi hlače, zabije cigaru u zube, u ruci pivo, na jezik ekstazi i PRŽI!!!
JEBI IM, SINE, SVIMA MATER KAD JA NISAM MOGAO! Da, to bi mogao biti moto suvremenog odgoja. Jer što reći tim ograničenim roditeljima dok gotovo s nasladom promatraju psine svojih juniora vjerujući da su odgojili neka superiorna stvorenja koja će raskrinkati sustav i postati neki novi jahači apokalipse. Sorry stari, kako su gazili onog jadnog profesora, tako će jednoga dana s istom strašću i tebe zgaziti.
| < | prosinac, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
moždane iluminacije s juga Istre
sanjapm.com
Rastu
na pravim
i krivim mjestima.
Izrastaju i urašćuju
u mene.
Prkoseći kemijskom
i mehaničkom
trijebljenju
one snažne i uporne
u svojoj želji za životom
probijaju membrane,
estetske kanone
i granice
dobrog ukusa...
Moje vjerne druge
i krvne neprijateljice,
suborci i saputnice,
supatnice
u borbi
za savršenstvo.
Na kraju će me pobijediti,
i nakon što me više ne bude
one će biti zadnje
što sam dala od sebe,
što sam poslala u svemir...
Ipak, moja će biti zadnja,
bar tada.
Dati ću se
kremirati.