mrtva priroda

utorak, 05.12.2006.

Najgora mama na svijetu

Upravo sam spremala gremliniće na spavanje kad se dosjetih jadu, pa ja sam zaista najgora mama na svijetu - zaboravila sam svetog Nikolu! Kamo ovo vodi? Danas Sveti Nikola, sutra njihovi rođendani ili Božić.
Jučer sam bolesnom mužu zaboravila kupiti lijekove pri povratku s posla. Nije mogao vjerovati, mislio je da se šalim i nekoliko se puta vraćao na temu u stilu: "Daj ne seri", "Zajebavaš me?" i slično. Na kraju sam ga utješila tvrdeći da to nije ništa strašno i da se bojim da jednog dana ne zaboravim djecu u vrtiću, neodgodivu poslovnu obavezu ili jednostavno zaboravim stati na crvenom svjetlu.
Previše sam smušena i to je činjenica. Toliko me kolju svakodnevne obaveze i odgovornosti na svim razinama (od neke bitne papirologije za posao do naručivanja kod ortopeda, oftamologa, godišnjice smrti mog djeda, sestrinog rođendana, registracije; neke gospođe koja me gnjavi zbog osiguranja do prijateljica koje se žale da se više ne sjećaju mog izgleda) da sam počela odgovornost sustavno prebacivati na supruga, ali se ne mogu osloboditi razmišljanja o tome hoće li to on obaviti, kako će to on obaviti, i kada...e jebiga! I to ti je neko rasterećenje!?
Navečer u svojoj postelji zurim u strop i šlušam zuj vlastitog mozga koji pali, a što je najgore, znam da će ova pržiona ostaviti trajan trag na meni. I polako mi stvari počinju biti jasne. Naime, uvijek sam se pitala kako čovjek postaje sredovječan. Gdje se točno nalazi točka kada počinjemo biti čangrizavi, inertni i ograničeni? Evo, tu je ta točka! Osjećam, ja upravo osjećam kako se moj vrckavi duh pretvara u isušenu morsku spužvu pomalo neugodna mirisa.
Ok, moja će djeca sutra pronaći prazne čizmice. Mora da imaju gadnu karmu kad su pobrale mene za mamu. Sva sreća da idu u vrtić, a tamo se, na svu sreću, svi ti blagdani redovno obilježavaju pa će moja jadna, zapuštena djeca ipak pronaći svoj dar. Bog blagoslovio sve odgojno-obrazovne ustanove, jer da ih nema, naša djeca ne bi znala što je Božić, a bogami ne bi razlikovala ni lijevo od desnoga, sasvim sigurno ne bi poznavala boje, pjevala na desetke pjesmica i brojalica pa čak ni samostalno oblačila cipelice.
Pozdrav svim noćnim čitačima. Ja idem skočiti do OMW-a pronaći neke sitnice za moje curice.

<	prosinac, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?