12
subota
prosinac
2020
Feel good club
Hendrik Grřen: Tajni dnevnik Hendrika Grřena (83 godine i Ľ)
Hendrik Grřen: Tajni dnevnik Hendrika Grřena (85 god. - do kraja života)
Da, dobro ste pročitali. Danas nije samo jedna feel good knjiga, a da ih je napisano i više, sve bih vam ih preporučila.
"Naime ja, Hendrikus Gerardus Groen, uvijek sam uljudan, uviđavan, srdačan, pristojan i spreman pomoći. Ne zbog toga što sam uistinu takav, nego zbog što se ne usudim biti drukčiji. "
"Mislio sam da ću zbog toga pasti u depresiju. A onda sam odlučio pokazati pravu stranu Hendrika Groena: točno godinu dana davat ću necenzurirani pogled na život u domu za starije i nemoćne u četvrti Amsterdam-Noord. "
Ako mislite da će vam sad stari Hendrik kukati i pametovati, grdno ste se prevarili. Ima tu tuge i tragedije kao i svugdje gdje ima ljudi, ali na stranicama njegovog dnevnika nema beznađa, nema prepuštanja niti mirenja sa situacijom. Radi toga Hendrik osniva klub „Starci, a ne mrtvaci”. Klub je zatvorenog tipa i članovi se pažljivo biraju. Ne jednom su u Hendrikovom dnevniku sličniji grupi maloljetnih delikvenata nego oronulim starcima. Najdraže mi je pravilo br. 3 Kluba: Sudionici ne smiju negodovati. Čini vam se gotovo nemoguća misija?
"Moj prijatelj Evert, koji ponekad objeduje s nama, kada mu je dosta vlastitog kulinarskog umijeća, naivnom je društvu ponudio sambal. Jeste li za kečap uz nasi?
Pravio se blesav kad je gospođa De Prijker ispljunula zubalo u ukiseljeno povrće. Pljuvala je dok su ju izvodili iz prostorije, a Evert je nakon toga uzeo njezino zubalo i nosio ga po sobi kao da je Pepeljugina staklena cipelica koju netko želi isprobati. A kako je samo ozlojeđeno hinio da je nevin kad ga je voditeljica odjela pozvala na red! Čak je i zaprijetio da će sanitarnoj inspekciji prijaviti da je u povrću “pronašao” zubalo. "
Ovaj pasus nije iznimka. Gotovo da nema stranice na kojoj se nećete od srca nasmijati.
Ono što začuđuje je da, kad pročitate ovu knjigu o starcima na njihovim posljednjim ovozemaljskim stanicama, osjećat ćete se mlađe, vedrije, veselije. Hendrik njeguje prijateljstva, stvara nova, oštrim okom prati sve što se događa u Domu, državi i svijetu, suosjeća s drugima ali im se, isto tako, ruga i izaziva ih.
komentiraj (10) * ispiši * #
10
četvrtak
prosinac
2020
Amor Towles: Plemeniti gospodin u Moskvi
FEEL GOOD CLUB
Amor Towles: Plemeniti gospodin u Moskvi
Pripremite se na 526 stranica čistog užitka u druženju s ovim plemenitim gospodinom. Radnja započinje početkom socijalističke revolucije kad je, zbog jedne objavljene pjesme pod njegovim imenom, grofu Rostovu smrtna kazna preinačena u kaznu doživotnog kućnog zatvora u hotelu Metropol u Moskvi.
Ono što oduševljava je njegova vjera u ljude bez obzira koliko su visoko ili nisko na društvenoj ljestvici, njegova sposobnost da prihvati način života koji mu se preko noći promijenio, da bezrezervno uživa u hrani, piću i razgovorima, njegova plemićka discipliniranost, vjera u ljudsku dobrotu i, nadasve, njegovi maniri.
Pratimo grofov život u hotelu u kojega dolaze ljudi iz inozemstva ali i novi ljudi ruskog novog društva. Ne samo da ovim potonjima ne zamjera što divljački ruše i mijenjaju sve ono lijepo na što je navikao u svom životu plemića, nego svakom od njih pristupa na primjeren način ne spuštajući se na njihov nivo ali im često pokazujući put kako se izdignuti iznad nivoa neznanja, gluposti i lažne veličine. Susrećemo ogromnu galeriju likova na koje je grof Rostov, na ovaj ili na onaj način, ostavio utisak. Među njima je stekao velik broj iskrenih prijatelja preko kojih prati što se događa u velikoj Rusiji a i u ostatku svijeta.
Ne mogu ne izvući poveznicu s ovim danima kad se svi osjećamo pomalo zarobljeni i ne mogu se nadiviti čovjeku koji je svoje fizičko zarobljeništvo iskoristio na tako divan način. U jednom trenutku mu njegov najbolji prijatelj, koji je živio teškim životom slobodnog čovjeka i mogao se kretati po gotovo cijeloj Rusiji, kaže (ne mogu naći točan citat pa ću improvizirati oslanjajući se na ono što mi je ostalo u vijugama) "tebe je tvoje zarobljeništvo spasilo".
Ako se slučajno pitate kako je grof, kojemu je oduzeto porodično imanje s kojega je mogao uzeti samo nekoliko stvari, uspijevao živjeti životom čovjeka koji jede najprobranija jela i pije samo odlična vina, pročitajte knjigu.
Možda je najbolje grofa Rostova opisala njegova posvojena kćer Sofija: "čovjek sklon da vidi najbolje u svima nama".
komentiraj (13) * ispiši * #
