Noć Subotnje Večeri
09.09.2006.Izbrisat ću sve, sve što postoji...
Stvoriti novi svijet,ljepotu i ljuba...
Prijajatelje stvorit ću iz čitavog svijeta...
Samo da ne moram biti ovdje... Samo da nađem bolji život.
Svijetla se gase... Stojim u mraku...
Padam i ne vidim izlaz...
Tonem dublje i dublje... Nije me strah...
I onako je sve gotovo...
I onako nema spasa više za mene...
Što bilo bilo je...
Doživjet ću svoj najveći strah:
Živjeti onako kako ne želim...
Zašto si me Bože uopće stvorio...?
Zar imam neku svrhu, neki cilj osim samo donositi bol,
i živjeti u patnji???
Ako imam, daj da shvatim što prije,
jer ovako više ne mogu... Ne želim...
Ćemu sve?
Tone sve u san... Tako i moja volja.. Tone...
Ali ne u san... Ne u san.. Bezdan.. Ništa drugo.
Čemu ciljevi, čemu nadanja...
Zar ne živimo samo da bi umrli..
Zar nije to u stvari naša svrha?
Smrt i ništa drugo?
Neka vrijeme požuri...
Želim se maknuti odavdje...
***
komentiraj (0) * ispiši * #