Iščekujući samo smrt, i bol u svojoj duši,
pojavio si se niotkud..
Uljepšao mi život, dao mi da konačno živim...
Da mi osmjeh na lice, sreću u srcu...
Hvala ti jel bez tebe, ja ne bih bila ovdje...
Moje srce ne bi izdržalo...
S tobom, sve je drugačije, u svemu postoji svjetlo..
Bez obzira na ishod...
Samo dvije riječi, i sve pretvara se u moguće.
Samo je bitno, da me voliš, zagrliš, i budeš tu...
Ne puštaj me, jel sama ću nastaviti lutati nikuda...
Život mi je isprazan, ako u njemu nisi ti...
Nitko više nije potreban!
Shvačaš li da živim za tebe..?
Da bez tebe, koja je moja svrha... Da umrem...
Ne odlazi nikada...
Znam da ću te voljeti vječno...
Ovo jednostavno znam...
Broj 10 mota mi se po glavi... Deset...
Poseban broj...
110 pjesma, pjesma tebi... Pjesma nama...
Želim 110 godina ljubavi...
Volim te!
***

Volim te više od života.
Dao si mi nadu, dao si mi smijeh...
Otrgnuo me od loših misli, od bolnih sjećanja...
Uz tebe, ja sam ja... Ne netko drugi...
Bila sam otrgnuta od svih.. Od svega ljepoga...
Shvačajući samo tamu i tugu...
Ne poznavajući sreću...
U kutku srca, stajalo je iščekivanje...
Išćekivanje prestanka straha... I tuge..
Početka novog života...
Gdje si ti centar sveg Svemira...
Centar mog života, mojeg postojanja..
Znaš li što će biti samnom ako odeš...
Nestat ću...
Stoga ostani, ali ostani zauvijek..
Jel ja postojim samo ako si ti uz mene...
***

Nije li došlo vrijeme, da ja nosim osmjeh na licu?
Nije li došlo vrijeme da i ja malo upoznam užitke ljubavi?
Zahvaljujući tebi, suze rjetko stoje na mom licu...
Zahvaljujući tebi, crne misli, sve su rjeđe u mojoj duši.
Srce je slobodno, bez tereta straha i boli.
Riječi ne postoje, da opišu koliko sam zahvalna...
Tko je zaslužan, ako ne ti...
Našao si put i doveo sunce...
Izvukao me iz očaja i tame... Straha od manje vrijednosti...
Ne bojim se da ču biti ostavljena...
Ne bojim se jel znam da ćeš bez obzira na sve...
TI biti samnom...
Molim te... Reci da je tako...
I da će uvijek biti tako...
Obožavam te... Volim te....
Hvala ti za sve!
***

Haram svijetom u nadi.
Nadi da ću nać
spasenje svoga života.
Da prestat ću padati u ponor
crne smrti i da rukama
crnim istrgnut ću se.
Lutajući stazama,
posutim trnjem,
nije me strah,
jer si ti samnom...
I volim te!
***

Tko trži dušom mojom,
u ponorima svijeta.
Tko traži oproštenje
za ono što oproštenja nema.
Tko žudi za srećom,
kada sreća ne postoji.
Zašto bojimo se mraka,
ako je sve samo
iluzija straha.
Želimo li ljubav,
moramo ju dati...
Stoga...
Ljubav počnite tkati.
***