Nema više laži, nema više pretvaranja.
Ne moram više brinuti, da ću biti ostavljena, ne voljena.
Okljevanja, laži, o užasa li ovoga svijeta.
Zar postoji nešto gore, nego kada se očekuje da Ti ne budeš ti?!?
Nije li lijepo živjeti bez laži, iščekivanja neželjenoga.
Krv koja mi teče venama, ne može više da postoji.
Težak je ovaj svijet, ali s tobom je lakši...
Nemoj nikada da se ovo pretvori u sve što se pretvori.
Prah i pepeo.
Nedaj da nam otmu nade, nade i naše sne.
Ne želim biti prosječna.
Želim biti nešto posebno.
Posebno...
Živjeti bez laži, pretvaranja. Ne želim oklijevati.
Hvala ti što konačno mogu biti onakva kakva jesam,
A da me pritom nije sram.
***

Nakon mnogo godina, mnogo dana, mjeseci i sati,
Našla sam tebe, ili si ti našao mene.
Sudbina je ovako htjela.
Htjela je da patim
Htjela je da plačem, i smrti se obratim.
No odjednom, iz vedra neba,
Došao si ti,
San snova.
Sve što poželih, u tebi se nalazi...
Sve što sanjah, ti imaš.
Čemu te mijenjati, kad ja sama ne želim sebe mijenjati.
Čemu željeti nešto drugo, kada ti si u i pored mene si??
Zašto komplicirati, kada jednostavno je kao dan i noć.
S tobom sam sretna, i hvala ti na tome,
Jel ti si moj san...
San snova!
***

U gluho doba noći,
Moj sat na ruci stoji.
Ne pitam se koliko je sati, ne brine me,
znam da ti ćeš svratit.
Svratit da me u zagrljaju čuvaš,
I od svega zla obraniš.
Tebi vjerujem!
Tvoja sam za vijeke vijekova.
Bez tebe nemogu,
Ne želim,
Neću...!
Previše te volim, da bi i dan bez tebe, bio dan, to ne postoji.
I u ovaj gluhi sat, ja mislim na tebe, a sat otkucava...
***

Utočište nađoh u tvome zagrljaju,
U tvome pogledu, u tvojoj ljubavi.
Utočište koje nedostajalo je cijelim mojim bićem.
Ono što željeh, što očekujeh vječno,
I na kraju konačno dobih.
Ne odlazi, ne ostavljaj me samu,
Samu bez utočišta jel preživjeti neću moć.
Nemam snage više za ovaj svijet.
Bez tebe, crno je. Bez izlaza.
Ne puštaj da sama lutam,
I sama tražim izlaz.
Jel ga neću naći.
Bit će to samo smrt!
Utočište nađoh u tebi,
Molim te, neka bude uvijek tu,
Meni na dohvatu!
***

Dira mi dušu, zvucima prošlosti.
Zvucima nesvakidašnje tuge i radosti.
Prstima tone u glazbu, glazbu mog srca, moje sreće.
Moga straha.
Zar našao se netko, tko svira po notama m,ojih nada i želja,
Netko tko zna prepoznati ljubav u dubinu mojih razmišljanja.
Očito je, jer način na koji žice stvaraju melodiju
Pojmljivo je prepoznati samo onome, tko zna što je radost življenja.
Radost davanja, a ne primanja.
Svaki ton, svaka nota, posvećena je savršenstvu.
Svaki dodir cijenim.
Gitara, instrument slobode, stvaranje blažensta.
Ne prestaj svirati, jer glazba je moj život,
A moj život si ti.
***

Mramor, kamen, kovine razne.
Odijevaju se u ruho, samo da bi bile znane.
Krstionica u crkvi stoji.
Ne postoji.
Mjesto koje sveto je.
Ljudima koji vjeruju.
Koji nečemu se klanjaju.
Sramoto ljudska, zar ne piše, i poznato zar nije;
Ne klanjaj se ne istinskome.
Zar to je u redu, ako u crkvi stoji.
Izgubiše li ljudi dostojni strah?
Čudnovatih li događanja na današnjem tlu,
Kad slijepi vide, gluhi čuju, a ateisti vjeruju.
Tko koga vuče za nos? Ima li objašnjenja.
Ili kao i sve ostalo, postoji samo odgovor; NEZNAM?
***

Vatra u srcima. Vatra na nebu.
Tko zna, vatra što gori, tko zna, daje li toplinu.
Vatra gasi moju žeđ za ljubavlju,
Konačno je srce zadovoljno, sretno jer je voljeno.
Rasjku dobrotu, paklenu sramotu, što postoji
Na obroncima neviđene harmonije.
Krhotine ljudske povjesti, ne nosi ništa što ne stoji na
Stijenama zmajevih zubi.
Groblja križeva, i ljudskih nada.
Nema ništa da pokrije trulež.
Paraziti ljudski.
Snijeg...
Vatra...
Vatra koja gasi sve. Pitam se, je li i to moguće?
***

Ljubeći bol, ljubeći sreću.
Željeti smrt, a uživati u ljubavi.
Volim te više od svega, volim te dovjeka.
Sretan je čovjek što upozna ovo što ja znam.
Nikada ne pomislih da nešto toliko divno, postojati može.
Zar konačno dođje i vrijeme moje sreće.
Ili je to samo privid.
Ništa više doli samo bijede iluzije?
Crveno srce, krvari li? Ili samo daje znakove života?
Duša...? Ne zna, nije upoznata sa blagodatima koje joj se pružaju.
Zar sve stoji, ili ide prebrzo?
Zar ima smisla, ili smo tu samo da budemo negdje?
Glupa pitanja blesavog čovjeka, koje strepi
Da se ne probudi u znoju...
Trn u oku, duši, srcu i malome prstu...
Trn koji daje sumnju... Sumnju da ovo ne postoji.
***

Doba moje mladosti, postoji netko...
Onaj netko, tko zna sve moje tajne, sva moja razmišljanja.
Onaj netko, tko brine o svemu, tko zna korake moje, sudbinu moju.
Tko trnje kloni mi s puta, tko suze moje briše.
Tko tjera orlove na let za mene, tko tjera zle sile od mene.
Postoji u mom životu, samozatajan i tih.
Čuvar moga bića, i moje mladosti.
Vječno bit će tu,
Čuvati me u snu.
Za punog mjeseca, bdjeti nadamnom, za vrijeme punog sata
Streptjeti nad mojom dušom.
Ono što posjeduje, ono što zna, nitko ne može da mu uzme,
Nitko ne može da sazna.
Vizija postoji...
Ima zadatak, da vječno bude tu.
A za zadatak neispunjen, kazna je smrt.
Nekaživi svojim životom, ali zna, da jedino što mora,
Je paziti da ja budem sigurna.
Hvala čuvaru, jel bez njega,
Ja ne postojim!
***

Što donosi ovaj svijet na kojem se pojavih toliko iznenada.
Zar ima nešto što mogu shvatiti, a da ne ispitujem dušu svoju.
Tko bezdanima truje mojemisli, i preokreće moja shvaćanja?
Naopako stoji moj život,
Pun nedoumica stvarnosti.
Shvatiti zar treba sve, ili ipak, to je nemoguće.
Umiremo li u neznanju, neshvaćanju biti postojanja?
Suze teku iz ljudskih srca, krv iz dlanova punih boli.
No moje srce je ćisto i bez crnila,
Jel nešto što shvaćam, shvaćati ću zauvijek...
A to je kako voljeti.
***

Ne mogu objasniti ovaj osjećaj sreće.
Znaš li da kad te vidim,
Najradije bih se sklupčala u tvom naručju,
Osjetila tvoje srce kako tuče.
Tvoju ruku u svojoj kosi.
Nikada nisam mislila da je ovakva sreća moguća.
I dok u pozadini svira Queen – I want It All..
Ja samo želim da znaš, da ja želim sve...
Ali želim tebi sve dati...
Srodne smo duše.. Uz tebe, osjećam se potpuno...
Potpuno i predivno...
Samo želim svaku sekundu da budemo skupa....
Volim apsolutno sve na tebi...
Sve!
Više od ičega, želim te zauvijek!!!!
***