Vatra u srcima. Vatra na nebu.
Tko zna, vatra što gori, tko zna, daje li toplinu.
Vatra gasi moju žeđ za ljubavlju,
Konačno je srce zadovoljno, sretno jer je voljeno.
Rasjku dobrotu, paklenu sramotu, što postoji
Na obroncima neviđene harmonije.
Krhotine ljudske povjesti, ne nosi ništa što ne stoji na
Stijenama zmajevih zubi.
Groblja križeva, i ljudskih nada.
Nema ništa da pokrije trulež.
Paraziti ljudski.
Snijeg...
Vatra...
Vatra koja gasi sve. Pitam se, je li i to moguće?
***
Post je objavljen 10.04.2006. u 18:21 sati.