Krstionica

12.04.2006.

Mramor, kamen, kovine razne.
Odijevaju se u ruho, samo da bi bile znane.
Krstionica u crkvi stoji.
Ne postoji.
Mjesto koje sveto je.
Ljudima koji vjeruju.
Koji nečemu se klanjaju.
Sramoto ljudska, zar ne piše, i poznato zar nije;
Ne klanjaj se ne istinskome.
Zar to je u redu, ako u crkvi stoji.
Izgubiše li ljudi dostojni strah?
Čudnovatih li događanja na današnjem tlu,
Kad slijepi vide, gluhi čuju, a ateisti vjeruju.
Tko koga vuče za nos? Ima li objašnjenja.
Ili kao i sve ostalo, postoji samo odgovor; NEZNAM?
***

<< Arhiva >>