Mislim da stigoh na prekretnicu svoga života.
Sad ili nikad. Što ce bit…
Znam samo da me je strah.
Ne usudim se ni voditi dnevnik
da mi ne bi sinulo
i postalo jasno kamo sve ovo vodi.
Kojim putem krenuti?
Stojim na raskrižju…
Imam vremena ne dovoljno.
Sudbina mog života je u mojim rukama
po prvi put.
Strave li i užasa!
***

Krv iz slomljenog srca. Rasjeceno je na pola. Nepopravljivo… Neizljecivo…
Krv…
Odnosi stanice života iz mog tijela.
Slijeva se u rijeku zaborava… Miješa se s vodom. Blijedim, polako umirem.
Pred mojim ocima plavetnilo neba, šum krila orla.
Letjeti, biti slobodan.
Istekla krv iz mog tijela… Nema života…
Samo lokva
crvene krvi i
pero orla…
***

Vrata u nepoznat svijet.
Strah od nečeg novog.
Neviđenog.
Vjerovala sam da sam jaka i da želim nešto novo.
Sad me strah otvoriti vrata novog svijeta.
Drugacijih pogleda.
Vrata škripe, stoje i cekaju da ih otvorim do kraja.
Zašto ja!?
Bojim se da ih necu uspjeti otvoriti.
A što ce biti ako ih otvorim…
Ako uspijem?
***

Početak NAŠE ljubavi!!!
:* :* :* :* :* :* :* :*

POLJUBAC
Nešto što se nije moglo izbjeci.
Nije htjelo.
Možda mi je preokrenulo cijeli svijet.
Svu bit postojanja.
Je li se isplatilo…
Ili je sve bilo uzalud.
Hocu li naći što tražim u tom poljupcu,
koji u meni probudio je ljubav davno zaboravljenu.
Hoće li i drugi poljubac biti takav?
***

Da mogu krvarit da nema srca.
Želim lito? Joj ne mogu više ovako.
Što da radim, kada je srce sad rastrgano na mali milijun komadića.
Postoji li sreca koja može moje srce izlijecit?
Strah me svega.
Srce je premalo da opstane i da…
Da se bori…
***

Pitam se…
Postoji li svijet bez ljubavi. Postoji li svijet bez mržnje.
Želim li živjeti u strahu, boli i patnji. Tresem se, drhtim. Što ako?
Što ako nema ljubavi?
Pitanje je strah od samoce i ne prihvacanja.
Zašto je život pun pitanja???
***

Boli me pomisao da ce sve biti gotovo.
Da možda nikad ni nije bilo ono što tražih.
Bol koja prodire u dušu.
Krv koja svakim prolazom tijela bolne krike u smeđim mi očima budi.
Zašto je bol toliko prisutna u svakom detalju mog života?
***

Tko si ti, da mi uzimaš i ovo malo srece što stoji u kutku moga srca.
Što si uzimaš za pravo ljubavi moja kada me ne posjeduješ.
Zaboravljaš da nema onoga što… Što ti necu dopustiti.
Ali, cuvaj me onda, jel i jedna tvoja rijec i gesta pogrešna,
pogodit ce me u srce i razbiti ga u tisucu komadica.
Zato budi oprezan, jer ja sam krhka.
Volim, voljet cu i nikad necu prestati!
Bez obzira na bol koju ce mi donijeti.
U svim mojim molitvama, molim samo jednu stvar,
VOLI ME!
***

Prošlost moga uma prodire u dušu,
prodire u srce i ne izlazi.
Vraca me u dane kada sve je bilo,
tako tiho, tako jednostavno.
Toliko nestvarno,
da se pitam je li ikada i bilo stvarno.
Prošlost volim, jer ipak
sjecam se samo sretnih dana punih ljubavi,
a njoj težim i danas.
***

U suštini svega nestvarnoga
gdje stojim i divim se prošlosti.
Onome što je iza nas,
što je na obzorju umora.

Tjera me u misao ljubavi,
postoji li san duše.
Ima li srece,
nalazimo li ili gubimo nadu.

Ljubiti u beskraj i onkraj svemira,
iz tmine što dostiže ju mrak.
Iz crnila i pepela,
puni se duša željom za životom.
***

Zašto je problem željeti imati nešto svoje. Nešto jedinstveno.
Ljudima postoji samo neshvatljiv postupak tuge,
u koju utonu kada misle da su sve izgubili.
Zašto ne shvacate da ja sebe mrzim.
Da želim biti 130 metara ispod zemlje.
I dalje neshvaćena.
***

Pisala sam pjesme i stihove bajne, koje za druge nemaju smisla...
Poštivati pravila rime…
Čemu ako to ne voliš i ne cijeniš.
Čudno!
***

13 pjesma u nizu od 30 minuta.
30 godina tragamo za necim
što necemo naci.
13 sati traje nešto, 13 pjesma.
Što je tu neobicno.
Nema stiha, nema rijeci, sve je ionako totalno bezveze.
13 dana tvoje ljubavi tražiće još stotinu 13-ih pjesama.
***

Jednostavno, moj život teži ljubavi.
Moje JA teži ljubavi. Sve teži ljubavi.
Stoga, zašto tražiti objašnjenje za moje pjesme…
zar nije ocito da i one teže ljubavi?!
Pjevaju o ljubavi.

Jel tu nešto čudno?
***