Prošlost moga uma prodire u dušu,
prodire u srce i ne izlazi.
Vraca me u dane kada sve je bilo,
tako tiho, tako jednostavno.
Toliko nestvarno,
da se pitam je li ikada i bilo stvarno.
Prošlost volim, jer ipak
sjecam se samo sretnih dana punih ljubavi,
a njoj težim i danas.
***
Post je objavljen 12.02.2006. u 10:08 sati.