Manjak Ljubavi

18.11.2005.

Ne želim više žaliti, Ne želim više patiti
U sumorno oblikovanom životu bez ljubavi.
Ne želim strepiti od tvoga pogleda razocaranja i bojati se tvojih misli,
Misli i postupaka.
Volim te više od života, ali ne želim biti rob
Tvoga poljupca, zagrljaja i tvojih nepremoštenih navika.
Zar da te molim za ljubav?
Moliš li ti mene?
Ja dajem, premalo primam i necu uživati
u životu gdje
manjka ljubavi
***

Posao

17.11.2005.

Smrtnik što trci danima… radeci da ne zaboravi da je živ…
Sjeti li se da je živ… Da disati mu je Bog dao…
Nada se boljem životu, tražeci nacin da pobjegne ulazi sve dublje
i dublje u surovu stvarnost.
A zar nije ljepota svega… Biti individualan i ponositi se time što si jedan jedini?
Zar ne shvacate ljudi da težimo nemogucemu…
Živite jer vam je sudeno, umrite jer vam je suđeno.
Nikada ne shvacajte sve ozbiljno, jer život je onakav kakvim si ga vi zamišljate…
Ne ubijajte se poslom, jer opet vam je sudena smrt…
Cilj i smisao svega je:
Uživajte, živite i budite svjesni da ništa ne traje vjecno…
Samo vaš duh! Ne dajte se!!! :)
***

Te dvije slatke rijeci…

16.11.2005.

Kažem mu… Volim te… On šuti, ne odgovara…
Kažem mu koliko mi je stalo… on ne odgovara…
Pitam se što je, zar tako teško je iskazati što osjeca…?
Ili možda ne osjeca ono što i ja…
e onda mi je sudba gorljiva…
***

Želja…

15.11.2005.

Mijenjala bih sve, da te mogu imat zauvijek.
Da me držiš u krilu, skrivenu od svega što postoji…
Da u zakrilje puštaš samo birane suncane zrake, samo miris ugodan osjetu našem.
Da postojimo kao jedno, da dišem za tebe, da svaku suzu poljupcem cjelivaš…
Voli me, to je moja želja…
***

Pitanje…

14.11.2005.

Pitaj me za malo ljubavi.
Pitaj me i dobit ceš nepresušne izvore iskrene i prave nježnosti.
Voljeti mogu koliko ti treba.
Ispuniti dušu, jer znam kako je to…
Kad jedino što trebaš je zagrljaj,
rame koje ce te razumjeti. Mogu dati to…
Samo pitajte me. Tražite mi ljubav,
jer moje krilo je stvoreno za utjehu.
Stvorena sam da volim i da poštujem…
***

Ignoriranje…

13.11.2005.

I gluhom, i nijemom, i slijepom da kažeš ono što sam ja rekla svom dragom …
Vec bi prije stotinu puta zapamtio i uslišao mi želju …
Ali moj dragi ne shvaca… Ne želi ni jednom želju mi ispunit… To je teško!
Mislio bi, ali nikada to priznao ne bi.
O Proklet bio!!!
Zar se tako lako oglušit na želju voljene ti osobe…
A možda se opet zavaravam tko koga tu voli, a tko ne…
Heh, ocito je, nema vece naivne budale od mene, zar ne…!
Laku noc usnuli svijete, molite se da dodem k pameti jer izgleda da je sve ovo uzalud,
sve je toliko besmisleno, da se pocinjem smijati sama sebi išcekujuci cudo!
No nisam Isus Krist, ali to izgleda ne shvacam…
Slatki Vam snovi princevi moji… O apsurda………….
***

Traženi put...

12.11.2005.

Jadna li dušo... Zar ne shvacaš da svijet nije bajka, da možda nikad neceš doživjeti
ni dio svojih želja, svojih nada i snova...
Da sve ovo je varka. Varka boli.. Život bez ljubavi.
ZAR NE SHVAĆATE DA JEDINO
ŠTO TRAŽIM JE
LJUBAV BEZ GRANICA???
***


Razmisljanja...
Tišina srece što se puni u grudima i daje mi život.
Ljepota osmijeha što daje mi nade u bolje sutra.
O kako je lijepo živjeti i znati da si voljen. Ništa nije važnije od ljubavi!
***

Letjeti

Letjeti putevima života.
Letjeti iznad mora i planina gdje stanuje strah.
Vinuti se u tišinu beskrajnosti. U prostor bez granica...
Osjetiti lagani dodir vjetra na licu, slobodu u grudima, srecu u duši...
Lebdjeti nad beskrajnim šumama, poput orla što ne cuti strah jer nema neprijatelja.
Biti jedno sa prirodom...
Ono za što smo stvoreni, ono, radi cega jesmo...
Letjeti prostranstvima svijeta, letjeti s njim, i umrijeti pjevajuci poput ptice,
na krilima vjecne ljubavi...
Eto mi sna i želje...
***

Blagoslov

10.11.2005.

Blagoslovljena sam najvecim darom covjecanstva... Blagoslovljena sam ljubavi...
Ljubavi koju mogu davati u nepresušnim kolicinama... Davati bez granica.
Voljeti u beskraj iz beskraja... Primati mogu.. ali kad nitko ne daje...
onda mogu davati ja.
Hvala na blagoslovu davanja ljubavi
***

Cvijet

09.11.2005.

Jedan mali cvijetak, raste u samoci
turobne noci...
Pita se zašto sam stoji na
okrutnoj hladnoci...
Zašto nemam nikoga da me voli...
Nisam lijep poput ruže što svojim laticama od svile gladi nježno lice mlađahne ljepotice.
Nisam miristan poput jorgovana koji raskošan stoji medu svojim drugovima.
Nisam dražestan, kao mala ljubica koja raste u travi i ceka da je malo dijete
obavije svojim rucicama...
Ali opet, ovdje sam i postojim, i ja želim biti voljen zbog necega što imam...
Iako malo ljudi cijeni i vidi moju ljepotu... Skoro pa i nitko... Zar tražim mnogo?
Voljeti me, zar je tako teško?
Tražim samo trunku ljubavi i ništa više,
samo to dovoljno mi je da odem do mjeseca,
do zvijezda i punim srcem ljubavi obdarim nekoga koga se isplati voljeti
***

San

08.11.2005.

Sanjati o sreci, sanjati o stvarnosti.
Bojim se tijeka dogadaja, jer znam da ne donosi dobro...
Znam da nema nade, da nece biti srece i da je sve samo iluzija snova...
Željeti nešto, toliko jako, kao što ja želim...
Bojati se neizmjerno, strah da se ne izgubi željeno...
Pitanje je vremena, pitanje je sudbine...
O Bože daj da izdržim strah, i prebolim tugu kada se strah ostvari...
O zar ljudima jedino san ispuni nade i želje ...
Zar samo san je ono kroz što možemo proživjeti nestvarnost i okrutnost sudbine?
O šuplje li nade u bezdanje snova... Bojim se da sve ne izgubim!
***


Život

07.11.2005.

I život svoj dala bih za tebe,
ali pitam se ima li svrhe kada nitko ne bi dao život za mene.
Kako mogu davati toliko ljubavi a da mi se ništa od toga ne vraca...
Iako ako treba.. moj život uvijek ce biti u tvojim rukama..
jer iako me ne voliš ni upola onoliko koliko volim ja tebe...
ja želim svoj život tebi dati!
***

Razmišljanja...

06.11.2005.

Sposobni da uništimo sve što stvarasmo godinama... Što držah na životu..
Zar jedan trenutak je dovoljan da se sve uništi bez povratka.
O bezumlje gluposti i neshvatljivost tuge što postoji...
Zar ima nade da se izvucem a ostanem voljena...?
***

Stvarnost

05.11.2005.

Ogledalo stvarnosti...
Tama sumorne duše koja se bori sa životom...
Želi živjeti... ali život joj je prepun prepreka...
Drži se, pokušava...
još se ne da...
Tmuran oblak prati ju...
drži se, sa smiješkom na licu, boli u grudima..
ide naprijed laganim koracima...
Veliki ponor... crna tmina iz tla.
Ubija ju stvarnost kojoj ne može pobjeci...
nema smješka... nema duše koja se je toliko borila za svoj život...
Ali izdala ju ljubav i nije više mogla dalje...
izdana,
neshvacena,
nevoljena...
konacno je pobjegla stvarnosti!
***

Zagrljaj shvaćanja

04.11.2005.

Zagrlite me... shvatite me.. ne pitajte me ništa...
Trebam razumijevanje, ne osudu...
Želim živjeti bez prijezirnih i sramotnih pogleda ispod vanjskih maski..
Pa nisam slijepa da ne vidim kako me gledaju...
Bože pomozi... prigrli me k sebi...
ne daj da umirem u ovakvoj agoniji bljedolike stvarnosti bez truncice svjetlosne nade...
Zagrli me... jer ti si jedini koji neceš osudivati...
ti si jedini koji ceš shvatiti...
ono od cega želim pobjeci.
***

VOLIM TE

03.11.2005.

VOLIM TE VIŠE OD IČEGA NA SVIJETU!!!

Volim Te

Kad je dosta!!??

02.11.2005.

Razgovarah jednom o ljubavi i pitanja mi postavljah on:
"Kad ce ti biti dosta ljubavne boli..?"
pitao me ...
"Kad ce ti biti dosta plakanja u snu..?"
pitao me ...
"Kad ce ti biti dosta da te tretiraju kao bezvrijedno bice..?"
pitao me opet on...
"Pitam te ja, kada ce ti ikad biti dosta...
pitao sam jednom nekoga, i nije znao dati odgovor...
pitao sam drugoga i još mnogo njih... i nisu znali odgovor...
zato pitam tebe, znaš li odgovor... Kada je dosta..? Dosta svega toga...
kada dolazi mir i prestaje patnja... Kada je dosta..?"
– Pitao je on i zagledao se u mene...
Ušutih, razmislih, nasmijah se potiho, i zagonetno, sa laganim smiješkom na usnama,
odgovorih mu:
" Ja volim... i jest naporno, ali zar bih ikada odustala od ljubavi... z
a mene je ljubav jedna, jedna vjecna..."
Zastanem, pogledam ga u oci, i odgovorih mu na pitanje
"kad je dosta?!" . . . najjednostavnijim odgovorom..........
". . . Nikad . . . "
Pogleda me, zamisli se, i s osmjehom na licu rece:
"Ti si jedina osoba koja je tocno odgovorila na pitanje..."
I nastavi: " vjeruj i dalje, jer ljudi koji vjeruju, idu dalje..."
Pozdravi me i ode...
...Ako voliš...
...vjeruj da nikad nije dosta...
. . . :) . . .
***

N

01.11.2005.

O bezumlje tišine što tištiš mi grudi, što stežeš mi glas u grlu.
Zar jadno je osjecati se normalno.
Zar to je sve što postoji? Ima li svrhe boriti se za nešto što ne postoji.
O volim te sreco moja jedina volim te!!!
***

Srce

Srce
Srce stoji u grudima, voli i nada se.
Želi biti voljeno… Ali strah ga je.
Voljeti, voljeti, biti voljen. Vapi iz dana u dan, ali boji se da malo tko cuje.
Para ga sudbina, tišti ga bol… hoce li preživjeti… postoji li nada.
O volim život svoj, ali dala bi ga za njega.
Da me traži, ne bi trebao moliti.
Samo pitaj, dat cu ti sve, pa i svoj život, o voljet cu te zauvijek…
***

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>