Jutarnje sunce, sjaji mi u oci,
Budim se snena, jer moram poci.
U svijet turoban, u svijet predivan,
Gdje život ne prestaje, gdje život umire.
Podne je i gužva je, predvecerje palo je
i ljudi nema više...
Jutarnje sunce, zamijenilo je vecernje.
Žuto je zamijenilo ružicasto...
Cistih li suprotnosti, proturjecja...
Što je san, što je java,
a što tek bijeg od jada...
Kontraindikacije svega što postoji...
Kada ce biti kraj...
Nikad!
Jer to se životom naziva...
***

Zvuci što paraju mi srce.
Što ulaze u dubinu i ne staju na preprekama.
Boli duša od sjecanja.
Boli od ljubavi za koju znam da nece trajati.
Boli neizmjerno.
Jer znam da umire ljubav,
a i ja sa njom.
Više ništa nije isto.
Samo bol,
tuga,
patnja
ostaju nepromijenjene...
***

Snaga i želja
Što ljubav donosi,
patnju i bol,
bol i srecu,
tugu i nesrecu.
Sve to isplati se ako imaš nekoga tko ti ima želju,
i tko ima snagu da ti kaže i pokaže da te voli...!

To je bitno..
dokaz ljubavi!
***

Svijetla grada nocu...
Tiho u daljini cuje se zvuk svirke,
ljudi koji žele na trenutak zaboraviti, sve...
Blijede zvijezde nadziru se kroz
sivo-žute oblake tmine.
Pjev ptica na umoru.
Miris ljeta, miris noci.
Prigušena svijetla na vijugavoj cesti koja vode daleko, negdje u tudinu.
Zmija života prelazi put, što obasjava ga prigušeno svijetlo,
svijetlo nocne petrolejke.
Tišina duboko u noc...
Svijetlo i sjena, lelujaju gradskim trgom, igraju lovice.
« Laku noć grade »
Svijetla pozdravljaju grad u rano, sumorno jutro...
ptice pjevaju himnu jutarnjem suncu
***

Crna noc na nebu zvijezde...
Daleko putuje putnik bez cilja,
istraživac nepoznatoga.
Ne bježi, jer ne boji se sudbine.
Vjeruje u sebe, što bude, bit ce.
Što sudeno mu je, dogodit ce se
i živi punim životom.
Stvara, pronalazi znanje nevidenoga, uci o sebi, o životu.
Putuje bez išcekivanja ispunjenja duše, putuje bez osjecaja krivice.
Zna da jednom doci ce kraj putovanjima,
ali biti ce sretan, jer cilj, cilj mu je živjet punim životom.
Ne želi živjeti za nekoga, uživa, a kada bude gotovo, bit ce gotovo,
a na licu, ocrtavat ce mu se crte osmjeha...
Putovati ce i dalje putnik, sretan, bez cilja,
ali u nekim drugim galaksijama nevidenoga...
***

Želim te i onda kad si slab. I onda kada misliš da nema nade za dalje.
Želim ti biti u srcu zauvijek jer te volim neizmjerno...
***

O snovi što lutaju srecom dana i što ne zovu se zlom.
Sreca što u srcu raste i ne prestaje,
o radosti,
beskrajnog i voljenog osjecaja.
Voljeti je jedno, uživati drugo.
Uživam, volim,
sretna sam i željeti da vjecno traje je besmisleno.
Ništa ne traje vjecno,
pomirimo se sa snovima realnosti,
sa nadama stvarnosti...
O snovi što nadu daju,
daju nam nade da ce biti bolje...
Snovi, put u nadu stvarnosti...
***

Čovjek blijeda lice, lica punog bora.
Malih smedih ociju što nadzire im se sjaj ispod bijelih velikih obrva.
Lice covjeka koji zna tajne mudrosti postojanja.
Što zna cijeniti život i svoju sudbinu.
Što iz oka sjaji mu svjetlost dobrote i umiruje plaha djecja srca.
Starac milih ociju, bdije nad nama.
Starac što vole ga svi,
nestao je...
***

Ljubiti je nešto najljepše što postoji.
Ljubim nekoga i nikad prestat necu.
Srce skace od srece kad ga vidim i to ce biti zauvijek,
jer pogled moj i srce moje
živi samo za njega...
Cijelo moje tijelo ovisi o toj ljubavi,
bez nje moje bice ne bi postojalo.
Egzistencije ne bi bilo...
Samo jedna velika, crna,
usamljena praznina...
Bez ljubavi, bez njega, ja više ne mogu živjeti.
Volim i voljet cu zauvijek...
***

Strast zabranjenog voca veca je od strasti za nepoznatim,
za uzbudenjem i bilo cim drugim.
Strast duše, strast srca.
O užitka zabranjenog voca.
Svida se svakome,
i meni :)
***

Kad nestane srece, tuge, patnje, ljubavi, smijeha, placa, ljutnje i ogorcenosti,
ostaje nam jedino nada.
Nada da ce se jednog dana svi ti osjecaji, bilo dobri, bili loši, vratiti,
jer bez osjecaja ne postoji duša.
A bez duše nismo ljudi...
A nada ce zauvijek biti prisutna...
***

Moje srce ispunjeno je ljubavi, beskrajnom srecom i strahom...
Strahom da jednom
toga biti nece...
Da ce ostati samo praznina i nepremostiva bol.
Ostati samo puknuto srce, komadici,
tisuce komadica rasprsnuto po mojoj duši koja ce zauvijek žudjeti za ljubavi.
O nado postojiš li
da znam da li se može sreca mog srca održati???
***

O Isuse, volim ga više od svega.
Više od vlastitog života, više od vlastite srece,
više od svega što postoji na ovom svijetu.
Želim se svako juto buditi u njegovom zagrljaju,
ljubiti njegove obraze, voljeti ga do kraja...
Bez njegova dodira ne mogu više. Suzu što puštam, što niz obraz curi,
on jedino može da ljubi, on jedino može da me grli.
On može da me ljuti, da me grdi. Bez njega ne mogu...
Volim te više od samog svog života, i da sad tražiš da za tebe umrem, ne bih rekla ne.
Oprosti mi, jer, ne mogu te prestat voljet...
***

Lice blijedo poput smrtnog grijeha na obzorju noci što se izmice iz ruku svetaca.
Lice što prekrio je veo sudnjega dana, dana bez nade,
dana prekratkog za kajanje.
Ljubeci suzu što iz oka je potekla, jeza iz dubine koja nema sjecanja.
Lice ljepotice na umoru.
***

Što ljudi nazivaju varkom?
To varka nije.
Jer varka je nešto
Nešto, ali nitko ne zna što.
Život, život je varka veca
Veca od svih.
Vjerujte mi
***

Cika vika, plac i slika.
Slika žuta što visi na zidu.
Okrugle oci, crveni nos,
bijeli obrazi klauna.
Sjaj u ocima, tugu odaje,
al' prekriva ju krinka.
Djecji krici, ptica pjev i vlati trave najavljuju proljece.
O jadnog li klauna na slici kada mora glumiti nekoga tko nije...
***