Jutarnje sunce, sjaji mi u oci,
Budim se snena, jer moram poci.
U svijet turoban, u svijet predivan,
Gdje život ne prestaje, gdje život umire.
Podne je i gužva je, predvecerje palo je
i ljudi nema više...
Jutarnje sunce, zamijenilo je vecernje.
Žuto je zamijenilo ružicasto...
Cistih li suprotnosti, proturjecja...
Što je san, što je java,
a što tek bijeg od jada...
Kontraindikacije svega što postoji...
Kada ce biti kraj...
Nikad!
Jer to se životom naziva...
***
Post je objavljen 31.10.2005. u 09:14 sati.