Letjeti putevima života.
Letjeti iznad mora i planina gdje stanuje strah.
Vinuti se u tišinu beskrajnosti. U prostor bez granica...
Osjetiti lagani dodir vjetra na licu, slobodu u grudima, srecu u duši...
Lebdjeti nad beskrajnim šumama, poput orla što ne cuti strah jer nema neprijatelja.
Biti jedno sa prirodom...
Ono za što smo stvoreni, ono, radi cega jesmo...
Letjeti prostranstvima svijeta, letjeti s njim, i umrijeti pjevajuci poput ptice,
na krilima vjecne ljubavi...
Eto mi sna i želje...
***
Post je objavljen 11.11.2005. u 14:14 sati.