Sanjati o sreci, sanjati o stvarnosti.
Bojim se tijeka dogadaja, jer znam da ne donosi dobro...
Znam da nema nade, da nece biti srece i da je sve samo iluzija snova...
Željeti nešto, toliko jako, kao što ja želim...
Bojati se neizmjerno, strah da se ne izgubi željeno...
Pitanje je vremena, pitanje je sudbine...
O Bože daj da izdržim strah, i prebolim tugu kada se strah ostvari...
O zar ljudima jedino san ispuni nade i želje ...
Zar samo san je ono kroz što možemo proživjeti nestvarnost i okrutnost sudbine?
O šuplje li nade u bezdanje snova... Bojim se da sve ne izgubim!
***
Post je objavljen 08.11.2005. u 04:56 sati.