HVALOSPJEV LJUBAVI (1 Kor 13)
Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi nebi imao, bio bih mjed što ječi, ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar proricanja i znao sve tajne i sve znanje; kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi nebi imao, bio bih ništa.
Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bi tijelo svoje predao da se sažeže, a ljubavi nebi imao, ništa mi koristilo nebi.
Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se.
Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo;
ne raduje se nepradi, a raduje se istini.
Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nigda ne prestaje.
Proroštva? Ona će išćeznuti! Jezici? Oni će umuknuti! Znanje? Ono će nestati. Jer nesavršeno je naše znanje, i nesavršeno naše proricanje. Kada dođe što je savršeno, išćeznut će što je nesavršeno.
Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio kao dijete, sudio kao dijete. Kad sam postao zreo čovjek, odbacio sam što je djetinje. Sad vidim u ogledalu, nejasno, a onda ćemo licem u lice. Sad nesavršeno poznajem, a onda ću savršeno spoznati kao što sam spoznat. Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali je najveća među njima ljubav.
I nema bolje definicije ljubavi i nema boljih stihova o ljubavi i nema se što dodat ni oduzet.
