prosječnost

Nisam sama. Imam dvoje prekrasne djece koji me često grle i kažu da me vole. I svaki dan zahvaljujem Bogu zato što su tu, zato što ih imam i zato što su zdravi, zato jer su vedri i veseli, zato jer ne shvaćaju koliko je meni teško i zato što imam njihovu ljubav. Ali..., znali se da će bit jedno ali, usamljena sam. Nikome nisam rekla što me muči kakvu muku prolazim i kako mi nekad zna biti teško. Usamljena sam i tužna. Usamljena zato jer ga nemam i tužna zato jer je izdao mene i nas. I dalje ga želim. Želim ga imati, stisnuti, voljeti. Želim svašta, želim...tako malo.

04.04.2008. u 21:26 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	travanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Opis bloga

Linkovi