Sanjati po želji

Voljela bih kad bih mogla sanjati po želji, kad bih unaprijed mogla kupiti ulaznicu za prvi red vlastite predstave i uživati u cjelonoćnoj avanturi zvanoj SAN. ON bi u njoj imao glavnu ulogu i bez premišljanja dala bih mu najveću minutažu. Čekao bi me negdje raširenih ruku, otvorenog srca, nježno mi rukom dotaknuo lice i gledao me duboko u oči. Stisnula bih se u njegovu zagrljaju i upijala njegov miris. Držala bih ga čvrsto i nikad ne bih dozvolila da ode. Ljubila bih ga nježno, polako, milijun puta.Slušala njegovo srce i molila da taj trenutak nikad ne prestane. Željela bih ponoviti taj san tisuću i tisuću puta. Samo...kakvo bi bilo buđenje? I sad mi je dovoljno teško izaći iz kreveta i započeti novi dan, a tek tada. Koliko bi patila? Ili bi san bio dovoljno snažan da me nosi čitavog dana, da me gura, da me vuče...Da mi daje snage.
ZAŠTO MI JE OVAKO TEŠKO? KAD ĆU ISPLAKATI SVE SUZE?

25.03.2008. u 23:02 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	ožujak, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

prosječnost

Sanjati po želji

Opis bloga

Linkovi