Bijeli tigrov

Ako niste znali, vrsta tigra pod nazivom Kraljevski Bijeli bengalski tigar ne postoji.

Bez obzira što se tvrdi da su to albino tigrovi, ili da su tigrovi s recesivnim genom za bijelu boju dlake oba roditelja, da su ugrožena vrsta i slično nije istina.
Bijeli tigar umjetno je stvorena vrsta uzastopnim križanjima među bliskim srodnicima poput majke i sina, oca i kćeri, brata i sestre, te se čak ni ne smatraju pravim čistim bengalskim tigrovima je se u početcima križanja zbog dobivanja bijelog krzna križalo bengalskog i sibirskog tigra.
Slučajevi bijelih tigrova(pravih albino) u prirodi izuzetno su rijetki, te u 80% slučajevima ne preživljavaju prva 24 sata života, ostatak ima velike defekte poput lošeg imunološkog sustava, skolioze kralježnice, deformacije glave, smanjenog intelekta i sličnog.
Zbog toga samo 0.5% primjeraka bijelih tigrova uzgojenih u zatočeništvu je podobno za izlaganje i izvođenje trikova u raznim predstavama budući da su zbog manje inteligencije podobni za dresuru..
To su tigrovi koji ne mogu preživjeti u divljini te su osuđeni na zatočeništvo.
Njihova je svrha isključivo ekonomske prirode jer su statistike pokazale povećanje prihoda od posjetilaca i sponzora ako su određeni objekti oglašavali bijelog tigra, ugroženu životinjsku vrstu.
Unatoč tome se i dalje rade velike akcije i kampanje za očuvanje bijelih tigrova i njihov 'povratak' u divljinu.

Papiga tigrica porijeklom je iz Australije, latinsko ime joj je Melopsittacus undulatus. To je najrasprostranjenija vrsta, a postoje i dvije podvrste Melopsittacus undulatus intermedius pretežno živi u sjevernim dijelovima Australije, dok Melopsittacus undulatus palliceps nastanjuje zapadne dijelove kontinenta.

U prirodi tigrice žive u većim jatima, društvene su, pa se i gnijezde u velikom grupama, za vrijeme australskog ljeta. Gnijezde se u suhim deblima stabala u kojima dube rupe od 15 do 40 cm, s ulazom širokim 4 do 6 cm. Gnijezda ne popunjavaju nikakvim materijalom, dno gnijezda je uvijek zaobljeno, jaja se nalaze u najdubljem mjestu, pa su sva stalno zagrijavana za vrijeme ležanja ženke. Ženka obično snese 4 do 8 bijelih jaja, svakog drugog dana. Inkubacija traje 18 dana, a mladi se izvale svakog drugog dana i napuštaju gnijezdo oko 31. dana. Izvode više legla u jednoj sezoni, zavisno od uroda trava, čijim se sjemenjem hrane.

Papiga tigrica u prirodi dugačka je između 15 i 20 cm, zelene boje perja, ima dugačak šiljat rep plave boje, sjajno žutu masku s 6 sitnih crnih točaka na vratu, te plavim orisom na obrazu. Crne i žute šare na gornjim dijelovima glave i tijela podsječaju na šare tigra i dobija se dojam valovitosti.

Prvi primjerak papige tigrice prikazan je u londonskom muzeju 1831. godine, a prvi par tigrica donio je u Englesku 1840. god. John Gould, koji je napisao knjugu "Ptice Australije", pošto je prošao cijelu Australiju sa svojom suprugom.

Papigu tigricu u Engleskoj zovu Budgerigars. To je kombinacija grčke i latinske riječi, što doslovno znači "dobra hraniteljica".

Pripitomljavanje papiga tigrica počelo je u prvoj polovici prošlog stoljeća. U kratkomvremenu postale su omiljeni kućni ljubimci.

Tokom godina uzgoja - domestifikacije, pojavio se znatan broj mutacija. Mutacije se nisu javila samo radi promjene životnih uvijeta, već su rezultat selekcije, a ne smijemo zaboraviti da je priroda glavni faktor koji omogućuje pojavu mutacija.

Prve muatcije kod papiga tigrica zabilježene su 1872. god. u Belgiji i 1875. god. u Njemačkoj. U Belgiji se 1879. god. javlja mutacija lutino (samo ženke), ali se uskorogubi. U Engleskoj se lutino pojavio 1884. god. ali se nije održao. Plava boja prvi putaprikazana je 1910. god. Potom se pojavljuje u Francuskoj i Njemačkoj 1921. god. Naučenjaci su, proučavajući zelenu, žutu i plavu boju, predvidjeli pojavu bijele tigrice, što se dogodilo 1920. god.

Prije pojave žute i plave boje, utvrđeno je da zelena boja pokazuje jasne razlike. Utvrđeno je postojanje tamnog faktora, koji okreće svijetli u tamno zeleni i maslinasti. Ovi faktori su definirani kao, svijetli, srednji i tamni. Ako u uzgoju imamo prisutan samo svijetlifaktor, nikako nećemo dobiti tamno zelene, maslinaste, kobalt i mauve.

Najveći dio današnjih tigrica bitno se razlikuje u obliku, veličini, boji i crtežu oddivljeg australskog tipa, a dobivanje novih boja i dalje predstavlja posebnu atrakciju.