Sijamska mačka je vrlo stara pasmina domaće mačke, prepoznatljiva po karakterističnoj svijetloj jednobojnoj dlaci s tamnijim obilježjima u boji.

Porijeklo
Sijamska mačka porijeklom je iz područja Sijama, današnjeg Tajlanda. Ova je pasmina bila štovana u hramovima budističkih svećenika, a bila je prisutna i na dvoru sijamskog kralja. Pretpostavlja se da je nastala prije više od 500 godina, u Europu je stigla u drugoj polovini 19. stoljeća. Sijamska mačka je prva orijentalna pasmina koja je još od početka 20. stoljeća postala vrlo popularna, kako u Europi tako i u Americi.



Karakteristike
Sijamske mačke imaju specifičnu jednobojnu dlaku s tamnije obilježenim nogama, repom i glavom. Imaju vrlo elegantno tijelo na tankim, visokim nogama, i duguljastu glavu.

U novije doba se razvijaju u smjeru ekstremnog naglašavanja izduženosti tijela i nogu te povećavanja očiju i ušiju. Time se uvelike razlikuju od ranih primjeraka sijamske mačke, koje se nazivaju tradicionalni tip.

Škiljavost koja se u prošlosti smatrala uobičajenom karakteristikom, danas se smatra nedostatkom.

Sijamske mačke su po naravi aktivne, energične, društvene, znatiželjne, zahtjevne i izuzetno 'pričljive'. Uglavnom imaju dugi životni vijek.



Tjelesna obilježja
Tijelo: srednje veličine, dugačko i vitko
Glava: duguljasta, izdužena prema njuški, s ravnim, dugačkim nosom
Oči: Velike, ukošene, orijentalnog oblika, duboke plave boje
Uši: vrlo velike, nastavljaju vanjsku liniju lica
Rep: dugačak, sužava se prema vrhu, prema vrhu rep čvornat
Dlaka: kratka i mekana, bez poddlake
Boje: boja tuljana , čolokadna, plava i ljubičasta u obilježjima.
Prihvaćaju se i neke boje kratkodlakih mačaka, s obilježjima. Nove boje i tobi (tabby) uzorak prihvaćeni su u novije vrijeme.

Pekinezeri su pripadnici najstarije rase pasa, a nastali su u Kini. Njihovo ime dolazi od grada Pekinga. Maleni su, ali znaju biti iznenađujuće teški kad se podignu jer imaju teške kosti.



Povijest
Prema legendi, pekinezer je nastao od lava i majmunice koji su se jako voljeli. Pekinezer je stoljećima živio isključivo na carevu dvoru. Veoma su ga pazili, njegovali i duboko poštovali. Smatrali su da on štiti svoga gospodara na onom svijetu.

U 19. stoljeću odnose ih u Englesku, gdje i dalje zahtijevaju udobnost i obavezne šetnje. Pomalo su suzdržani prema ljudima. Samo vlasniku otvoreno pokazuju ljubav.

Karakter
Pekinezeri imaju jak karakter i pravi su zaštitnici jer se znaju dobro braniti. Iako su maleni, toliko su hrabri da to može prijeći u tvrdoglavost. Osjećajni su i neovisni. Povremeno ih je teško nahraniti jer žele pokazati da su dominantniji od vlasnika pa odbijaju hranu. Opet, ako previše jedu mogu postati gojazni.

Katkad toliko vole vlasnika da postanu ljubomorni. Znaju dugo i bučno lajati. Nisu agresivni, ali lajanjem dokazuju svoju neizmjernu vjernost. Dobri su za život u stanu i nije im nužno dvorište. Ipak, kako bi očuvali zdravlje, potrebno ih je redovito šetati i igrati se s njima.

Bolesti
Njihov prosječan životni vijek je između 10 i 15 godina. Skloni su bolestima srca, dišnim problemima i lako se prehlade.

Obavezno ih treba svakodnevno češljati jer im se dlaka lako zapetlja. Treba im čistiti lice i oči te provjeravati što im se krije u dlakavim šapama.

Stoljećima je Shih-Tzu uzgajan s namjenom da bude društvo ljudima, a to dokazuje i njegov temperament. U Kini, u vremenu prije komunističke revolucije, imati psa koji nije imao radnu funkciju predstavljalo je statusni simbol. Shih-Tzu je tada živio bezbrižnim životom u bogatstvu carskih dvorova i pod stalnom paskom brojnih eunuha koji su brinuli samo za njegovu dobrobit.
Osim njegove dlake koja zahtjeva svakodnevnu njegu, radi se o prilično nezahtjevnoj pasmini i vrlo prilagodljivoj. Naravno, ovo treba uzeti s dozom predostrožnosti, jer ono što Shih-Tzuu svakodnevno treba je ljudsko društvo, te njihova ljubav i pažnja. Ova druželjubiva pasmina dobro se slaže i sa strancima, djecom i drugim psima. Malen stas čini ga pogodnim gradskim psom, koji lako može živjeti i u stanu, ali zasigurno voli i šetnje prirodom.
Shih-Tzu je pas snažne, čvrste građe, arogantnog držanja, ali naravi koja predstavlja potpunu suprotnost. Njegovo slatko lice svojim šarmom osvojit će svakog, a njegov živahan karakter, smisao za humor i sklonost nestašlucima, svakog će oraspoložiti. Zbog tih osobina i bliske povezanosti s ljudima kroz stoljeća, predstavlja izvrsnog terapijskog psa za djecu i za starije ljude.
Teško je opisati njegov karakter koji je pun suprotnosti. To je vrlo inteligentna pasmina, poslušna i vjerna, ali sa crtom individualnosti. Može biti vrlo miran satima, duboko zadubljen u svoje misli, te isto tako odjednom se zaigrati i trčati do iznemoglosti. Ponekad se čini da je sam sebi dovoljan. Ukoliko mu ljudsko društvo nije dostupno, zabavljat će se sam igrajući se svojim igračkama, trčeći po kući.
I mužjaci i ženke vrlo su odani svojim gospodarima i vole ljudsko društvo, nisu bojažljivi. Uvijek će obavijestiti vlasnika o prisustvu stranca, štiteći svoj prostor. No, istovremeno se vrlo brzo i lako sprijateljuju s nepoznatima.
Duga i raskošna dlaka, različitih boja i oznaka čini Shih-Tzua vrlo privlačnim. Ukoliko namjeravate nabaviti Shih-Tzua bitno je imati na umu kako bi dlaka bila uistinu tako lijepa, ona zahtjeva i svakodnevnu njegu. Osobito se to odnosi na dlaku glave, koja bi trebala biti povezana, područje oko očiju i dlaka brkova i brade treba stalno održavati urednim.
Shih-Tzu je vrlo zdrava i otporna pasmina, a uz pravilnu njegu može proživjeti dug životni vijek.

Perzijska mačka je vrlo stara, dugodlaka pasmina domaće mačke. Od početka 20. stoljeća perzijska mačka je najpopularnija čistokrvna mačka, tako je i danas najzastupljenija na izložbama mačaka.




Porijeklo
Preteče dugodlakih mačaka pristizale su u Europu od 16. stoljeća iz zemalja srednje Azije. Strane dugodlake mačke su se međusobno križale, uključujući domaće dugodlake mačke.

Premda je perzijska mačka bila poznata preko 200 godina, danas je službena zemlja porijekla Velika Britanija, gdje je pasmina dobila prvi standard pretkraj 19. stoljeća.

Karakteristike
Perzijska mačka smatra se najmirnijom pasminom. Tolerantna je prema drugim mačkama u kući, i čvrsto se veže uz svojeg vlasnika.

Moderna perzijska mačka razlikuje se od ranih primjeraka, najviše u izgledu glave. Ipak poneki uzgajivači i danas uzgajaju tradicionalan tip perzijske mačke.

Dlaka perzijske mačke zahtijeva svakodnevnu njegu kako bi ostala čista i uredna te kako mačka ne bi imala probleme zbog gutanja dlake pri čišćenju. Nedovoljna briga o dlaci perzijske mačke može rezultirati nužnim rezanjem zapetljane dlake kao i promjenama na koži mačke.

Perzijska pasmina često pati od nasljedne bolesti bubrega koja može izazvati zatajenje bubrega, stoga se danas traži testiranje svake perzijske mačke.


Dvobojna perzijska mačka tradicionalnog tipa (Tjelesne osobine)
Tijelo: krupno i zbijeno, mišićavo
Glava: okrugla, široka, krupna
Oči: velike, okrugle, široko postavljene
Boja očiju: ovisi o boji dlake
Uši: male, oblog vrha, široko i nisko postavljene
Rep: kraći, pun, proporcionalan prema tijelu
Dlaka: dugačka, gusta, ne smije biti vunasta
Boja dlake: dozvoljene su mnoge boje i kombinacije boja.


Zanimljivosti
Perzijska mačka je u prošlosti smatrana statusnim simbolom.
Velika Britanija službeno smatra svaku boju perzijske mačke zasebnom pasminom.
Perzijska mačka koja nema ovjerenu rodovnicu (pedigree) ne smatra se perzijskom mačkom već dugodlakom domaćom mačkom.

Dalmatinac ili dalmatiner je rasa psa lako prepoznatljiva po bijeloj dlaci s karakterističnim crnim mrljama. Poznati tačkasti sloj dlake jedinstven je za dalmatinske pse; nijedna druga čistokrvna pasmina nema ovakve jedinstvene tačkaste oznake. Rasa je dobila ime po hrvatskoj pokrajini, Dalmaciji, za koju se vjeruje da je izvorno mjesto dalmatinskog psa i ilirskom plemenu Dalmati. Pasmina je registrovana u FCI pod rednim brojem # 153.

Osobine [uredi]
Dalmatinac je veseo i razigrani pas, odan je svojoj porodici i treba mu društvo. Pun je energije i otvoren, ali može biti agresivan prema drugim mužjacima. Traži mnogo kretanja i obilno se linja, te mu zimi može biti hladno. Oči su okrugle i sjajne. Tijelo je snažno i mišićavo. Uši su priljubljene uz glavu i mogu biti u raznim kombinacijama crne i bijele. Rep je snažan i sužava se prema vrhu i lagano je zakrivljen prema gore. Dlaka je kratka, gusta i sjajna, a mrlje se u pravilu ne bi smjele dodirivati i preklapati. Naraste oko 50-60 cm, a težina mu može biti oko 25-30 kg. Ženke mogu biti veoma plodne. Imaju dubok glas. Imaju sklonost da se okote gluhi, te je potrebno dobro provjeriti štene prije uzimanja.

Tipičan je pas čopora namjenjen gonjenju zečeva. Zbog toga ima čvrstu tjelesnu građu s elegantnim obrisom. Dok trči njegov je korak dug i elastičan. Vrlo su brzi i uporni trkači. šape su im jake i zatvorene. Na glavi imaju izraženo tjeme, potiljak i lagano zaobljen čeoni dio lubanje. Uši mu moraju doseći njušku ako ih potegnemo u tom smjeru. Glava ne smije djelovati grubo. Kraj repa je bijele boje i nošen je visoko. Dobrodušnost je tipična za ovu pasminu. Može biti trobojan (tricolor) i dvobojan (bicolor) i ima sve moguće boje pasa, osim jetrene. Visok je od 33 do 40 cm, a težak od 10 do 18 kg. Zdrav beagle živi 12 godina. Iako živi u obitelji, beagle je lovački pas. Možemo ga upotrijebiti za traganje. U šumi i na travnjaku odlično prati trag i na to treba računati kada želimo beaglea. Love u čoporu, često sa lovcem na konju, ali u većini slučajeva love pojedinačno ili u parovima uz pratnju lovca. Jednom kada krenu i opkole zeca laju melodičnim i ugodnim lavežom. Promjena u lavežu lovcu ukazuje da je zec izašao iz skrovišta. Samouvjeren je i vitalan, uvijek spreman na maženje. Društven je, uljudan i privržen cijeloj obitelji, a ne samo jednom čovjeku. Njegova društvenost je tolika da će se razveseliti kontaktu s bilo kim, pa čak i s provalnikom. Susretljiviji je od ostalih pasa, nasrtljivi beagle je netipičan. Zbog tvrdoglavosti treba s njim biti dosljedan. Mora mu biti jasno koliko daleko može ići, i ako to bude znao, učit će brže. Potrebno mu je puno kretanja i tjelesne aktivnosti. Ova Pasmina se minimalno linja, a kratka Dlaka ne zahtjeva veliku pažnju, četkanje je dovoljno. Voli lajati pa je to karakteristika koju bi vlasnici trebali prihvatiti. Beagle se voli igrati i osim nekih izuzetaka, jako voli djecu. Beagle je pas za ljude koji žele malog, ali aktivnog ljubimca. Uz dobro školovanje i dovoljno kretanja beagle će postati idealan obiteljski pas. Specifične bolesti beaglea nisu poznate. U znanstvenim ustanovama upotrebljavaju ih kao pokusne životinje.

Jack Russel terijer je nastao u Engleskoj tijekom 19. st. zahvaljujuci naporima velecasnog Johna Russella. On je razvio vrstu foksterijera koja ce odgovarati nje govim potrebama, odnosno psa koji ce trcati s njegovim lisicarima i prikradati se kako bi istjerao lisice i drugu divljac iz njihovih jazbina.