Uvijek sam znala da je on pravi za mene. Voljela sam ga,i volim ga i sada. Bio je moje ljeto,moj pola godine. Još ga nisam preboljela,i ne trudim se. Drugačiji je. Zovem ga svojom 'srećom' a znam da je nečija druga sreća. Ali ako je on sretan,i ja sam. To i mene čini sretnom. Ne zaobilaze me ove kiše i ove suze koje padaju svaku noć pred spavanje na sjećanje na njega. On ima drugu,a ja.ja se tjesim da mi nije stalo,glumim srecu s drugim..a tesko je..Tako pamtim svake riječi nježnosti,uspomene. Sigurna sam da nas sudbina planira,da naše vrijeme dolazi. Daljina je kriva,ne viđam ga više,a tako mi fali. Tako jako. I ne znam kako izdržim,ne znam. Trudim se da ne zaplačem,ali uvijek me prevari ta suza,sto zaorlja u oku,kao da će more izliti se niz lice. Toliko sam poželila sve ono naše,i da,ponosno mogu reći 'naše' jer još uvijek me voli,osjećam to.
< | travanj, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |