slika: digital art
Davno je to bilo kad je živio jedan skromni tihi čovjek, zapravo, pola čovjek, pola dijete, rastući sam u divljini poput slučajno posijane sjemenke iznikle iz kamenjara. Slijedio je ritam Sunca i Mjeseca i usklađivao ga sa ritmom svoga srca, nije puno pričao, samo je volio...onako, bez razlike, tko je kročio na prag njegove skromne kolibe života i nije se puno opterećivao, da li će ono što pruži nekome biti vraćeno natrag. On je jednostavno - volio i to mu je sasvim bilo dovoljno da bude sretan.
Njegovi prijatelji su ga zvali El-Tomo. Ono, čisto i neokrnjeno sve poput onih bića koje neki anđelima nazivaju. Svi oko njega su bili takvi vjerojatno je zbog toga i bio uvijek smiren. Kažu, da je znao pričati sa biljkama, životinjama, znao je glazbu kamenja i miris svakog vjetra koji ga je dotakao, jer u ono vrijeme sve je bilo živo
Tada se među njima pojavilo neko čudno biće: niti čovjek, niti anđeo, niti dijete. Ljudi su ga u čudu gledali, jer im je bio drugačiji od svih, počeo im je pričati o nekom drugom svijetu koji će doći, u kojem će biti bolje nego u ovom. Sve ovo što sada imaju, bit će udvostručeno, utrostručeno, neće se morati usklađivati ni sa čim i ni sa kim, sve će biti jednako, jedan um će misliti za sve, zapravo, neće se čak morati ni misliti, a bogme ni osjećati. Jedan će osjećati za sve, bit će to savršen svijet gdje će svi biti jednaki, zapravo, pojedinci neće imati potrebe da se izdvajaju. Novo doba prosperiteta i napretka.
Ljudi su odmah prihvatili njegovo učenje. Počeli su mu zidati hramove, a on je zadovoljno sjedio na svom tronu, jer je po tko zna koji puta uspio opet ljude pridobiti za svoje ciljeve. Počeli su zapisivati njegove mudre riječi, dok je Tomo jedini šutio i razmišljao.
Nije sudjelovao u gradnji hramova niti odlazio na goru gdje je prorok pričao, dok mu jednom prorok nije pokucao na vrata.
„Tomo, izađi da pričamo“. uljudno je dozivao i Tomo je izašao.
„Sviđa mi se tvoja narav, Tomo!“ progovorio je Tomi, “Hoćeš li biti moj učenik?" upitao je prorok Tomu.
„A zašto bih morao prihvatiti nečije učenje kad sve što mi je potrebno, imam u sebi?“ odgovorio je Tomo proroku.
„Pa eto, kad nastupi nova zemlja i novo nebo, sjedit ćeš sa moje desne strane, jer jedini u ovom trenutku sumnjaš. Sumnja je put ka napretku, a ja sam taj koji sumnje nagrađuje istinom na kraju balade.“
„Hvala na ponudi“ reče Tomo, "...kraljevstvo je već u meni, jer dijete koje čuvam u sebi ne pozna niti jednu blagodat, osim iskrenosti, a čini mi se da ti, proroče, nisi baš iskren.“
Prorok se udaljio od Tominog praga i odlučio da ljude pouči redu i radu. Tomo je definitivno bio zreo za eliminiranje, jer jedini nije prihvaćao da pije iz pehara prorokovog, ali kako to učiniti? Uvođenjem reda neće biti mjesta za nikakve sumnje i bi osnovana nova religija u kojoj su svi služili prorokovim idejama i mislili kao on..
Prorok je osnovao svoju organizaciju, svoju hijerarhiju ljudi najodanijem njemu i ljudi su zadovoljni i poluuspavani nastavili živjeti život po tuđoj mjeri i pravilima. Počeli su izbjegavati Tomu, ismijavati njegovu želju za samorazmišljanjem i počeli slati delegacije prorokovih učenika ne bi li sumnjivca okrenuli na svoju stranu.
Bez uspjeha!
Onda je Tomo na kraju netragom nestao, nitko ne zna gdje i kada, ljudi su odahnuli, jer konačno svi su mogli misliti bez razmišljanja, zapravo, netko drugi je umjesto njih mislio i svi su vjerovali jednako, jer ih je netko drugi naučio kako da vjeruju i svi su bili odjednom tako divno odrasli i ozbiljni, za novi poredak i novo vrijeme i budućnost bez odricanja i truda.
Da li očekujete nastavak priče ili ste zadovoljni krajem?
Ako se u vama još bori želja za samorazmišljanjem, onda ste definitivno nezadovoljni krajem i čekate nastavak. Novi svijet je osnovan, ali se izgubio ritam sa Suncem i Mjesecom ljudi su prestali osluškivati glazbu kamena i izgubili kontakt sa biljkama i životinjama i sasvim su sretni u svom uređenom a tako mrtvom svijetu.
Ako se u vama budi želja za izdvajanjem iz toga svijeta, onda ćete priču završiti sami, jer Tomo je i dalje živ i cjelovit i razmišlja svojom glavom i slijedi puteve svoga srca i voli, jer samo to jedino i zna.
