slika: internet
Puno sam čitala o ljudima koji su bili klinički mrtvi pa su bili reanimirani, ali najviše sam se zadržavala na izjavama ljudi koji su u toj fazi vidjeli Krista, našeg Gospodina, jer je to jedino biće kojem moja duša želi otići u zagrljaj i uvijek me te izjave raznježe i ispune moje srce mirom i zadovoljstvom
U svemu je ipak najviše prisutna ona predivna milost i suosjećanje našeg Gospodina za svaku dušu koja se sretne sa njim. Jednu takvu izjavu u cijelosti prepisujem iz knjige patera Slavka Pavina “Ti uza mene”, ovaj puta radi se o njegovom prijatelju svećeniku koji je doživio kliničku smrt:
“Jedan moj prijatelj doživio je kliničku smrt. O svojim doživljajima redovito ne govori, jer osjeća da niti može izreći što je doživio niti ga ljudi mogu razumjeti. Ipak povjerio mi je jedan detalj: “… odjednom sam se našao u nekom čudesno lijepom prostoru, negdje u svemirskim prostranstvima. Znao sam da sam umro. Pitao sam se: znade li liječničko osoblje, da sam već umro? Imao sam osjećaj da letim prema Bogu. Bio sam sretan. Silno sam se radovao susretu s Ocem nebeskim, a onda odjednom sam zastao pred nekim bijelim zastorom od oblaka, dalje nisam mogao. Pred sobom sam ugledao pojavu čudesno snažnu, smirenu, blagu i odlučnu. Znao sam da je to Isus Krist, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, upravo onaj koji je rekao: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!” (Mt 28,18).
Počeli smo razgovarati više pojmovima, nego riječima. Nemoguće mi je to izreći. Bilo je to nekako ovako:
Najprije mi je jasno dao do znanja, da vrijednost svakog čovjeka nije u tome koliko ima prirodnih i nadnaravnih darova niti u tome koliko netko čini niti se njegova vrijednost procjenjuje prema stanju u kojem se nalazi (on je bio svećenik). Samo je jedno mjerilo po kojem Isus Krist prosuđuje čovjeka: koliko je čovjek ostvario sve dobivene darove i koliko je tako prema svojim mogućnostima postao sličan Isus Kristu.
Isus koji je rekao: “Primjer sam vam dao, da i vi činite kao što ja vama učinih.” (Iv 13,15)
Tada shvatih, da jedini Isus Krist zna tko sam i koliko vrijedim i da jedino njemu pripada prosudba. Shvatih, da nitko ni sebe ni druge ne može objektivno prosuditi. Naša je zadaća na ovom svijetu samo jedna – nastojati svakodnevno živjeti u istini, dobroti i ljubavi i tako biti sve sličniji njemu. Neizmjerno sam zahvalan Bogu za to svjetlo u koje me je uzeo i u kojem mi je pokazao pravu vrijednost ljudskog života. Tada osjetih da se “spuštam”, da se vraćam. Koliko mi je bilo žao što se moram vratiti, toliko sam bio sretan da ću moći usavršavati sliku Božju u sebi.” I uvijek u svim tim ‘susretima’ lebdi pitanje: “Koliko si ljubio druge?”, koliko si postao sličan svom Gospodinu, ništa osim ljubavi prema drugima i Njemu ne možemo ponijeti “gore”. Sve ostalo će proći kao pijesak kroz prste.”
iz moje 2. zbirke poezije U TEBI SVA TVOJA
http://www.digitalne-knjige.com/repinac2.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-354-186-0 Format: Exe (izvršna datoteka) ISBN 978-953-354-187-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
