PUT DO SVETIŠTA
Tko mi može reći, idem li pravim putem, osim same moje duše, u meni i tko umjesto mene može govoriti je li to što prolazim potrebno ili nije?
Sve je potrebno i svaka duša posebno ima svoje vlastite zacrtane vizije i želje, svoje načine na koje će najbolje dovesti sebe do svetišta u kojem će se spojiti sa čistom Sobom, oslobođena sebe. Ja nisam tijelo, ja nisam ja, moju dušu vječito ta dva suputnika žele uvjeriti, da je ona samo jedno od to dvoje i duša se bori i pokušava uvjeriti i razuvjeriti, da je ona SVE i da je ona Ništa.
Ja nisam pustinjak koji umoran korača oslonjen na štap, ja sam onaj žižak u njegovoj lampi kojeg tako vjerno čuva, ja nisam slabo i nezaštićeno maleno dijete, nego onaj pogled u njegovim očima koji skriva snagu buduće vječne ljubavi kojoj je kraljevstvo obećano.
Ja nisam samo jedan dio univerzuma, jedna strana Mjeseca, jedan vrh zvijezde, ja sam cijeli univerzum okupan svjetlom, rođen iz tmine, ja sam sve stvorene zvijezde iz jedne jedine, a opet kada dođem blizu Nestvorenog i rastočim se u Njegovim venama shvatit ću, da sam vrlo malena, ali isto toliko bezgranično velika i tko onda može reći, da moj put do svetišta Ljubavi nije pravilan put, da odricanje od sebe tek istinski dovodi do Sebe, a tada i do drugih?
Mi ne izabrasmo živote, da ih živimo samo za sebe ili mi hoćete reći kako su svi oko mene samo iluzija, posuđeni, da se moja duša razvije do savršenstva?
Ne, svaka duša je zvijezda i postoji i živi, da bi spoznala što i ja .Ponekad se naši svemiri prepliću i tada shvatimo, da je samo dimenzija u kojoj se nalazimo, posuđena, stvorena za naše djelovanje. Sve ostalo je stvarno i postoji radi nas i mi postojimo radi njih ne živimo samo za sebe, živimo za konačni dolazak do svetišta na kojem gori oganj Onoga koji nas čeka, da očisti sva naša samoljublja i obmane i tek onda nas pusti, da odemo od Njega ili ostanemo.
komentiraj (3) x ispiši x #
