PISMO NEPOZNATOM ANĐELU
slika: digital art
Bijaše godina 1968. ili 1969. i zaista bih voljela točno znati koja je bila, ali priča neka teče kao rijeka uz koju sam se rodila i koja me tada zaista skoro uzela u svoje okrilje. Davno je to bilo, a čini se kao da sada proživljavam taj događaj.
Bila sam dijete, osmogodišnja djevojčica, koja je voljela šetati, jer nije voljela sama ostajati kod kuće. Majka je morala raditi, da nas petero djece prehrani, a braća, svi puno stariji od mene, odlazili bi sa svojim društvom, a mala Tanja bi tada kretala u avanture.
Sjećam se te godine Drava je bila izuzetno niska i od onda do danas ne sjećam se, da je bila toliko plitka. Osijek se kupao u večernjem rumenilu, a sumrak se polako spuštao na grad. Odlučih da se prošećem po pješčanoj obali rijeke ispod željezničkog mosta. Obala je bila pusta i nikoga nije više bilo, kupači su otišli, a ja sam uživala gacajući po još toplom pijesku. Tada odlučih gacati po vodi.
Ah, kako je bilo zabavno trčati po vodi kad je bila toliko plitka. Sjećam se, trčeći sam došla skoro do polovine Drave, a rijeka jedva mi do gležnja. Korak još dalje i više nije bilo dna. Počela sam se koprcati, jer nisam znala plivati, željela sam doći do zraka, ali površina je bila sve dalje, a sve više vode u mojim ustima. Osjetih da mi se noge grče, a odmah za njima i ruke, cijelo tijelo je postalo jedan veliki grč.
A onda sam se prepustila, vidjela sam samo tamu sa tu i tamo kojim odsjajem, osjećaj je čak bio i ugodan kao da sam tonula u san. Prestala sam se boriti, a onda dvije ruke, kao dva anđeoska krila, čvrsto su me uhvatile i izvukle na obalu.
Mladić me je samo pitao, jesam dobro i dok sam se povratila od šoka, on je već otrčao svojim putem, nije mi čak ni svoje ime rekao i dalje nikoga osim mene na obali nije bilo.
Moj anđele, u moje dječje srce nisi tada ulio samo zajhvalnost, nego i želju da i ja činim dobro drugima. Moje srce je tada shvatilo, da pravi anđeli nemaju imena i ne traže zahvalnost.
Pa ipak, nepoznati anđele, bilo gdje da si sad, na nebu ili još na Zemlji, HVALA TI!
Kad se jednom sretnemo, prepoznat ćemo se i tad ću ti reći koliko si tada ljubavi ulio u moje srce, one prave istinske ljubavi kad se šutke u tišini drugima čini dobro.
Uvijek zahvalna,
Tanja Repinac
https://www.magicus.info/multimedija/svjedocanstva/pismo-nepoznatom-andjelu
iz moje 2. zbirke poezije U TEBI SVA TVOJA
http://www.digitalne-knjige.com/repinac2.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-354-186-0 Format: Exe (izvršna datoteka) ISBN 978-953-354-187-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
komentiraj (5) x ispiši x #
