Kada shvatimo, da nemamo pravo osuđivati nikoga tko zbog vjere postaje bolji čovjek i kroz ljubav daruje sebe drugima, već smo u drugoj dimenziji bez svih new age pokušaja, da je dostignemo.
Ljubav je tako univerzalna, tako jedinstvena za sve i jednako voli sve, kada shvatimo da nemamo pravo osuđivati one koji nisu religiozni, a ljubavi toliko imaju, da je nesebično daruju, shvatit ćemo da ulazimo u svijet koji će tek zaživjeti - bez podjela, mržnje i razvrstavanja.
Odakle nama pravo da govorimo, da je jedan musliman manje vrijedan u očima Božjim, ako ima srce širom otvoreno za ljude koji pate?
Odakle nekom ateistu pravo, da dobre i divne kršćane smatra ovcama bez razuma?
Za Božju ljubav razum ni ne treba, samo čisto i iskreno srce, svatko ima svoj put prema bezuvjetnosti, pratimo svoje korijene i prvi glas ljubavi koji nam je darovan.
Možda već živim u drugom svijetu, jer shvaćam da je tolerancija i uvažavanje jedini način da svijet postane bolji, a ljudi plemenitiji.
RAZMIŠLJANJA
13 studeni 2020komentiraj (2) * ispiši * #
