DOK SANJAMO, PUTUJEMO U PARALELNI SVIJET
"New Theory Suggests That We Travel To Parallel Universes When We Dream
We have long been fascinated by the concept of dreaming and what they may reveal. With many different theories ranging from psychic glimpses into our future to a glimpse at our innermost thought and desires, scientists are more interested than ever in understanding this phenomenon.
Every night, humans have an average of 6-10 dreams. A few minutes after being awoken, these dreams are usually forgotten. However, what if there’s actual meaning to dreams that would make them more lucrative to remember?"
sve ostalo ovdje:
https://anomalien.com/new-theory-suggests-that-we-travel-to-parallel-universes-when-we-dream/
komentiraj (1) x ispiši x #
GOSN ČAROBNJAK, JESMO LI DANAS MALO ZALUTALI?
Trebali bismo se opustiti, nasmijati, ništa ovdje u ovom svijetu ne shvaćati smrtno ozbiljno niti se vezivati za djeliće, fragmente koji su samo kotačići u mehanizmu uma i vrte svoju priču.
Uvrijedimo se za tren, pokunjimo se kad nas netko drugačije pogleda, nego što smo navikli da nas se gleda. Ma, gosn čarobnjak, kako se koristi naša svakodnevna magija uživanja u sadašnjem trenutku?
Vezujemo se uz ono što je bilo, brine nas ono što dolazi, zapetljani smo u mrežu našeg ega koji dirigira kako živjeti kako samo njega hraniti, dok mi iznutra ostajemo gladni istinskog sebe. Nije to filozofija, jer ljepote života oko nas prolaze, dok se mi zadržavamo na pragu naše duše i ne izlazimo van, jer smo se navikli na komociju uhodanih navika.
Dobih prekrasne slik života koji prolazi u punini pored nas, a mi se glođemo oko sitnih mrvica koje nam sužavaju širinu pogleda na istinsku ljepotu, na smisao i magiju koja se nudi izvan svih naših uskogrudnosti.
Nisam ni ja izuzetak, potonem, isplivam, utonem, izvučem se, ali najgore je ne dozvoliti, da nas itko pokrene, nego biti zadovoljan sa stajanjem na mjestu, a život u punini prolazi pored nas.
objavljeno:
https://www.magicus.info/ostalo/price/gosn-carobnjak-jesmo-li-danas-malo-zalutali
komentiraj (3) x ispiši x #
komentiraj (11) x ispiši x #
komentiraj (3) x ispiši x #
Predstavljamo vam pisce i književnike: Tanja Repinac
Evo motivacije za dalje: oduvijek sam voljela pisati, A sada i zvanično mogu reći da sam spisateljica. Puno hvala Nenadu na trudu i motivaciji za dalje i dragoj prijateljici Jadranki koja mi godinama pažljivo i sa srcem održava moje blogove, jer zbog zahtjevnog posla kojeg radim nemam puno vremena...idemo dalje.
Postoje još dva moja kratka neobjavljena romana i jedan veliki koji je započet, a treba ga završiti.
Evo kako me Nenad predstavio na svom portalu https://digitalne-knjige.com/:
https://digitalne-knjige.com/?p=5350&fbclid=IwAR1dIb-xbt7zWJvcv3tDDxcQ0NXAWQ_xS7zTEa8fAJB2UIz4EyuhkS8Nvro
''Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala https://digitalne-knjige.com/
———–
Tanja Repinac
Bilješka o pjesnikinji:
Njeno ime je Tanja Repinac, nadimak Wendy Tanja, rođena je 19.12.1960., majka četvero djece, udata. Završila je Pedagoški fakultet u Osijeku, smjer „Predškolski odgoj”. Živi u mjestu Satnica, Valpovo, sa suprugom i četvero djece: suprug Darko, djeca Juraj, Leonora, Ivana i Mislav.
Ona samo slijedi put svoje duše, koja je tako čarobno vodi u svoj svijet, koji nema kraja, iz jedne dimenzije u drugu, u kristalnu dvoranu gdje se ljubav zrcali u tisuću boja, gdje čak i boje prestaju biti boje, jer ljubav isključuje sve i ostvaruje sve.
Ovo je njena prva zbirka poezije, znakovitog naslova “Lanterna moje duše”.
———–
wendy.tanja@gmail.com
———–
Knjige objavljene i dostupne na portalu https://digitalne-knjige.com/:
“Lanterna moje duše“; digitalne knjige, 2016.
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
———–
Naslovnica knjige:
———–
Zajedničke zbirke poezije:
Njene pjesme dostupne su i u zajedničkoj zbirci poezije:
“Kapi rose”, Anđe Jotanović, Željke Košarić – Safiris, Tanje Repinac, Jadranke Varga i dr. Zlatana Gavrilovića Kovača
http://www.digitalne-knjige.com/kapirose.php
———–
Naslovnica knjige:
———–
Kritike:
RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE „LANTERNA MOJE DUŠE” TANJE REPINAC
Može li se riječ pretvoriti u tišinu, može li se dah zalediti prije izlaska iz tijela, može li duša poricati sebe?
Možda može, možda ne, ne znam, dok se promatramo u ogledalu vremena, dok ispitujemo konture svog lica, dok zamagljenim očima gledmo stvarnost – sve je moguće. Što je stvarnost? Ono što vidimo u ogledalu ili ono iza njega?
Ova slova što se nižu kao da su pobacana na tamnoj pučini života, kao da se iz zlatne zore ne vidi sjaj.
Ključ se nalazi u Ljubavi, jer se ona uvijek pokloni u svojoj uzvišenosti i tako dolaze razni ljudi, traže se u daljinama, hodaju sjenovitim stazama mračnog dna ponora i pognute glave odlaze u beskraj, tražeći još i još i još, ne dobivaju, jer to je suh izvor i tu nema ništa.
Odavno čovjek shvaća, da je to nasljeđe određeno naraštaju što se klanja palim anđelima u obliku čovjeka, odavno čovjek shvaća, da mir dolazi iz njega, a ne iz nekog nepoznatog suhog izvora, odavno je čovjek shvatio, da ono što leži u njemu, čeka samo pravi trenutak da povede njegov život onim smjerom za kojeg je rođen.
Traži se čovjek godinama, pronalazi se u sekundama, a to su trenuci kad sastavlja kaleidoskop Života i srce mu zabljesne u vatri spoznaje.
Jadranka Varga, pjesnikinja
———–
RIJEČ AUTORICE
Dragi moji čitatelji,
Lutala sam danima, čula sam plač pustinjaka u tami, kad se čovjek pitao gdje mu je bilo srce, dok je uspavano snivalo u tišini noći, gdje su mu bili misli, dok je na oltaru tamne zore palio svijeću života?
Ima li ga ispod punog Mjeseca, gdje je saznao tajnu života, otkud je došao i zastao ispod ovih zvijezda što se nebrojeno puta igraju tuđim sudbinama? Ispod stoljetnog hlada za vrijeme punog Mjeseca nema drugih sjena i opet u ogledalu čovjek gleda kako su njegove sjene zagrljene, zaigrane i skladne.
Svojim pjesmama pokušavam dosegnuti taj zaigrani mjesečev snop svjetla koji se tako varljivo savija oko nas, a i sama znam da je prolaznost života neumitna i da će se sve završiti opet na početku novog kruga inkarnacijskog putovanja kojeg svaka duša mora proći i prolazi.
Želim svojim čitateljima otvoriti jedna neotvorena vrata mog poetskog svijeta, koja su čitali rijetki na blogu ili na portalu www.magicus.info – kažem, čitali rijetki, ali sa srcem čitali, jer mnogi su čitali, ali srce je ostalo zatvoreno za prolaz tih stihova do dubine duše.
Ostavljam svoje poetske bisere mojim dragim čitateljima nadajući se da će u njima svatko naći za sebe bar jedan tračak mjesečevog svjetla.
Tanja Repinac, pjesnikinja,
—–
Uredio i obradio: Nenad Grbac''
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
https://digitalne-knjige.com/
komentiraj (4) x ispiši x #
RAZMIŠLJANJA
Kada shvatimo, da nemamo pravo osuđivati nikoga tko zbog vjere postaje bolji čovjek i kroz ljubav daruje sebe drugima, već smo u drugoj dimenziji bez svih new age pokušaja, da je dostignemo.
Ljubav je tako univerzalna, tako jedinstvena za sve i jednako voli sve, kada shvatimo da nemamo pravo osuđivati one koji nisu religiozni, a ljubavi toliko imaju, da je nesebično daruju, shvatit ćemo da ulazimo u svijet koji će tek zaživjeti - bez podjela, mržnje i razvrstavanja.
Odakle nama pravo da govorimo, da je jedan musliman manje vrijedan u očima Božjim, ako ima srce širom otvoreno za ljude koji pate?
Odakle nekom ateistu pravo, da dobre i divne kršćane smatra ovcama bez razuma?
Za Božju ljubav razum ni ne treba, samo čisto i iskreno srce, svatko ima svoj put prema bezuvjetnosti, pratimo svoje korijene i prvi glas ljubavi koji nam je darovan.
Možda već živim u drugom svijetu, jer shvaćam da je tolerancija i uvažavanje jedini način da svijet postane bolji, a ljudi plemenitiji.
komentiraj (2) x ispiši x #
ZA SVE DUŠE
Danas u tišini i punog srca ljubavi, palimo svijeće i grlimo dušom duše naših dragih, koje su možda tek koračić do uranjanja u Svjetlo nad svjetlima, svjetlo koje ne osuđuje, samo beskrajno ljubi.
Za sve duše, kojima ne možemo ostaviti cvijet i suzu na grobu, jer smo možda nemoćni, bolesni, a često i oboreni tugom, jer neke duše nemaju ni grob, čak se ne zna gdje su, ali jedno sigurno znam na puno puno ljepšem mjestu su, nego mi i zato im je samo jedna naša molitva poput obilježenog puta, kojim trebaju nastaviti koračati i ne samo jedna molitva.
Cijeli studeni je posvećen tim dušama i svaki naš Očenaš, Zdravo Marijo, jedan je žižak više.
Neka im je pokoj vječni i neka našom ljubavlju i ljubavlju Svevišnjeg urone u Božansko srce.
komentiraj (1) x ispiši x #
