Danas u tišini i punog srca ljubavi, palimo svijeće i grlimo dušom duše naših dragih, koje su možda tek koračić do uranjanja u Svjetlo nad svjetlima, svjetlo koje ne osuđuje, samo beskrajno ljubi.
Za sve duše, kojima ne možemo ostaviti cvijet i suzu na grobu, jer smo možda nemoćni, bolesni, a često i oboreni tugom, jer neke duše nemaju ni grob, čak se ne zna gdje su, ali jedno sigurno znam na puno puno ljepšem mjestu su, nego mi i zato im je samo jedna naša molitva poput obilježenog puta, kojim trebaju nastaviti koračati i ne samo jedna molitva.
Cijeli studeni je posvećen tim dušama i svaki naš Očenaš, Zdravo Marijo, jedan je žižak više.
Neka im je pokoj vječni i neka našom ljubavlju i ljubavlju Svevišnjeg urone u Božansko srce.
