Sa životom sam naučila pričati, često i šutjeti. Godine koje su prošle ostavile su iza mene neispisane stranice koje čekaju da ih ispišem. Život može biti bajka, ako ga takvog želimo stvoriti, ali često u svakoj bajci nalazimo dio metafore i stvarnosti koja se krije iza maski i krinolina. Pjesnikinja sam, ali i spisateljica koja širom otvorenih očiju i srca duboko gazi po blatu i prašini. Pored mene ne promiču siluete i hologramski likovi, nego ljudi od krvi mesa i često od suza sazdani, ali prolaze i ljudi koji sivilo i te kako znaju obojati vedrim bojama hrabrosti i nade i baš takvim ljudima i događajima posvećujem ovaj blog, onima koje možda nećemo u žurbi primjetiti, a i te kako su neraskidive niti onoga što nazivamo ŽIVOT.