Eto, došlo vrijeme da se oprostimo od stare gospođe Godine, koja će uskoro napustiti party našeg života i prepustimo se Novoj mlađahnoj Godini, da nam ispuni naše snove, učini nas sretnima bar malo više nego prije.

Svakom je bila drugačija, meni baš nije bila darovita ni maštovita, ali u miru je otpuštam sa nadom, da će me novi kormilar, sad čak u paru-2+0 odvesti u nove luke i nove ljepše mogućnosti.

Svim mojim prijateljima mojim najmilijima, želim sjaj u oku, zvijezdu vodilju u srcu, obasjanu anđeoskim dodirima bez kojih moja Stara godina ne bi imala boje ni ljepote.

Neka nam bude sretno, sretnije, najsretnije što može biti.

Neka se utiša zveckanje oružja i zlo na trenutak zastane u svom koraku, neka Ljubav i samo Ljubav bar na tren pomiri sve nacije i religije bar za jedan trenutak u vremenu, neka vjera u Jednoga koji nas sve jednako ljubi postane bezvremena.

Prijateljica Jolanta poslala je čestitku za Novu godinu, naravno, na svom litvanskom jeziku, a ja uključim gospodina Googlea da mi prevede, a on mi obeća sandale i to vrlo kvalitetne koje će trajati idućih 2020 godina..nije loše..

"Nuoširdžiai sveikinu su artjančiomis šventmis – šv. Kaldomis ir Naujaisiais Metais. Linkiu ramis ir jaukis švenčis su artimais žmonmis, sveikatos, stiprybs ir santarvs ateinančiais 2020-tais metais.

Iskreno vam čestitam na na praznicima - sv. Božić i Nova godina. Želim vam miran i ugodan odmor uz bliske ljude, zdravlje, snagu i sandale za sljedećih 2020 godina."

Keks torta a la Tanja i mađarica toliko visoka, da moram dobro otvoriti usta da je zagrizem..šest kora+fila..nije tako loše za doček slavljenika-našeg malog, velikog Božića..Yeshua ben Josif..dobrodošao u moj skromni dom, čekam te radosna i punog srca..

Dok moje micke papalićke odmaraju dušu, Dobby, kao hiperaktivno stvorenjce, nikako ne želi bar 5 minutni odmor.

Skočila sam do pošte i tamo je veselo..službenici se veselo uredili, a gužve na šalterima samo pokazuju da prave čestitke, napisane rukom i kemijskom olovkom još nisu zastarjele i još se šalju..

Kad dragi Bog ima "pune ruke posla", pošalje anđele koji nas u ljudskom obliku posjećuju i odagnaju naše trenutne oblake.

Reče mi netko: ''Ideš mi na živce, stalno se uspiješ izvući i izaći kao pobjednik i tako si neopisivo savršena uvijek u svemu.''

Ja uživam u svojoj nesavršenosti. Riječi su mi izrečene pogledom koji nije dotakao sve moje puteve kojima sam prolazila, sve moje ožiljke na srcu, sve moje napore, da upravo shvatim da pobjeđivati i težiti ka savršenosti nije poanta naše životne igre.

Ja nisam pobjednik, samo pokušavam u svim situacijama pronaći pravilnu riječ, izlaz koji nije bježanje, nego suočavanje sa vlastitom nestrpljivošću sa samom sobom, a do svega toga ne dolazi se u trenutku. Znati biti strpljiv sa sobom, znači i podnijeti osuđivanja, iako bi u trenutku istrčao glasno vičući pred auditorij i svima pokazao kako si ti jedini u pravu.

Ne! Nikad mi nismo uvijek i jedini u pravu, ponekad je potrebno prešutjeti kad bismo najviše progovorili, jer svaki glas iz grla mogao bi povrijediti nekoga, a tu dolazimo do onog najvažnijeg u našem sazrijevanju, imati OSJEĆAJ za glas drugoga, zatomiti naš vrišteći glas Ega i poslušati svoju tišinu. Ona toliko toga ima za reći.

Jeste li ikada u potpunoj tišini, isključeni iz svih vanjskih zvukova, poslušali vaše misli*

Bude ih čitav roj, poput pčela izašlih iz košnice i svaka ti želi nešto reći, čak ponekad i glasno. Kako sve to preslušati i poslušati?

Opet...strpljenjem pa tek onda, kada obuzdamo svoje nepotrebnosti, možemo poslušati misli drugih, ali mi smo previše obuzeti sobom, svojim ranama, svojim mislima, svojim samouvjeravanjima, da bismo uopće mogli krenuti dalje, a da ne pričam o tome koliko strpljivo moramo podnositi nedostatke -naše pa onda tuđe. Ne drugačije, tuđe, pa onda naše, jer sve to zahtijeva ipak puno, puno napravljenih koraka ne samo u jednom životu.

Kada se naučimo biti skromni, to je već pokazatelj da smo prošli jedan dio puta, nema pobjednika niti gubitnika u igri koja se zove život, samo upornost, da se igra završi do kraja.

Čovječe, ne ljuti se!!

https://www.magicus.info/pomoc-i-samopomoc/duhovne-teme/savrseno-nesavrseni-pobjednik

Božićna drvca i ugođaji, prije 100 godina..kakav divan osjećaj nostalgije izaziva u mojoj duši.

Još dok sam bila mala, mama je na božićnu jelku stavljala prave svijećice koje su se stavljale u nezaobilazne "žabice" koje bi se tada pričvrstile za grančice jelke, dok se jednom drvce slučajno nije zapalilo.

Na sreću, bili smo kod kuće i od tada nije bilo paljenja svijeća, nego je mama iz Italije dobila male cvjetiće-lampice za jelku, jer teško ili nikako se tih '60-tih godina lampice nisu mogle kupiti kod nas u trgovinama pa uz vilinsku kosu (staklena vuna dizajnirana u obliku kose) i svjetlo koje bi prodiralo kroz to - imala sam uvijek osjećaj da sam u bajci.

Razvijanjem suosjećanja i ljubavi prema životinjama kod svoje djece posijali smo sjeme ljubavi koje će se razviti u predivan cvijet - svijet u kojem će ljudi konačno biti dostojni života na našoj dragoj Zemlj.

Ljubav je ono što ostaje u njima poslije nas, ljubav koja će svijetliti kao ove iskrice u očima moje Ivane i Mislava.

Davno bilo, sad su odrasli ljudi, ali sjaj u očima je i dalje isti...