PROMATRAM TE

04 lipanj 2019



''Orao proždire svijest svih kreatura koje su živeći koji trenutak na zemlji, odmah nakon toga umrle i odlebdjele u njegov kljun, nalik jednom roju krijesnica kako bi se sreli sa svojim stvoriteljem, što je i razlog zbog kojega su imali život. Orao razmrsi te sićušne plamene, razvuče ih kao što jedan štavitelj razvlači kožu, da bi ih tada progutao, jer je svijest Orlova hrana."
(C.Castaneda-"Kolo Vremena")

Promatram te kako bezuspješno pokušavaš okameniti svoj metaforični oblik koji nikako, da svojim okom vidim kao biće dostojno povesti kroz utrobu moje spoznaje do susreta s onim koji život stvara.Smiješan u svojim sitnim krađama ostataka koji su odbačeni kao nepotrebne ljuske na groblju ostavljenih slojeva napuknutih astrala sa nekim davno zaboravljenim uspomenama. Ja sam okrutan kad gutam svijest, ali toliko nježan kada ta svijest počne živjeti za sebe bez želje, da se okrene protiv svoga kreatora, a ti baš to činiš.

Još ni svijest svoju do kraja u sebi stvorio nisi, a već se baškariš u parku očiju koje si sam sakupio, da ti se dive i gledaju te, jer si u biti jezivo i jalovo SAM.

Kome ti to želiš dokazati, da si ŽIV kad još to nisi? Bio si crv bačen iz mog kljuna, ali sam se smilovao pa te ipak spustio na meko tlo nadajući se Ljubavi Stvoritelja, da ti pokloni konačno živo srce koje će se uzdići iznad razine zemlje i dobiti oblik koji će doseći visinu mojih krila.

Ja nisam bezdušan. O, ne... u meni žive duše svih onih koji se prepliću sa tananom mrežom najfinijeg disanja univerzuma. Što ti to pokušavaš u svom posuđenom umu? Od beskraja stvoriti ograničenu krajnost?

Upamti: od mene možeš uzeti samo namjerno stvorene oblike, da bi na kraju svih tvojih pokušaja shvatio, da ni u čemu otrgnutom i uzetom od mene, nisam JA. Sve su to zamke za neposvećene, ali i one koji svoj neživot pokušavaju ugurati u moj kljun.

Promatram te i klikćem i smijem se tvojoj sitnoj razmetljivosti. Nikad mi nećeš moći prići, dok ne prihvatiš činjenicu, da nisi živ.

Moli me za dah života, makar bio i najmanji crvić, jer tek tada ću se spustiti sa stijene i nježno te ponijeti.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.