Jesen stiže, dunjo moja, Lostwhitiel u svoj svojoj ljepoti boja.
Rijeka Fowey mirno teče, odnoseći žuto lišće sa grana
U antikvarijatu prodaju oštećeni kip Isusa, jedne ruke nema, na drugu su mu stavili neki prastari prljavi grudnjak, a na glavu isto tako prastaru kacigu.
Tuga me neka obuzela, na njemu cijena i natpis: "395 funti, Isus može biti vaš.."..
Sa kojeg oltara je skinut ovaj kip koji više ni jednom svojom rukom ne može dotaknuti svoje srce, jer jednu su mu polomili, a u drugu stavili simbole prolaznosti.
Gdje da ga pronađemo u ovom trendu nazovi toleriranja svih religija, a zapravo i dalje se svi drže svojih malih i velikih bogova kao jedinih i pravovažećih?
Oslobodila sam Isusa od svih hijerarhija i obreda, svojatanja i guranja u prve klupe, gledam samo njegove poruke ljubavi koje su univerzalne za sve ljude i dalje od toga ne idem.
Ljubiti neprijatelje kao samog sebe, volimo li mi zapravo dovoljno sebe kad na toj prvoj stepenici zapinjemo i stalno ratujemo?
''Jesen stiže, dunjo moja, ne miriše više cvijeće.''
