Sve na gomili... dunjaluk je sve to.. Indijci bi rekli Maja, prolazna zadovoljstva, naši šljakeri bi rekli: pičkin dim, a ja kažem: savršena šarena smiješna parada u kojoj se nose transparenti nazovi - najjače istine, koja se proklamira kao jedna jedina i najživotnija.

Svi se diče svojom snagom, guraju je pod nos onima, koji su shvatili da je tišina najveći blagoslov i snaga, poziraju žene, hvataju se za raznorazne Zorroe, koji noću urezuju mačevima svoje ime na koži njihove duše, a sa jutrom idu u prazne ili pune domove prebirući svoje dojmove i skidajući masku ispod koje tek obično i umorno lice gleda sebe i svoju nemoć u zrcalu ili ne stignu ni odspavati, već žene guraju dijete i kolica, da Zorro prošeće snenim jutrom, da nitko ne vidi istinu njegove kvazi muškosti.

Zapravo, sve je to obrnuti slijed normalnih stvari i sve je prirodno, ako se ne glumata i ne lijepi za neprirodnost, žene poziraju, privlače, namještaju, uvjerene da same za sebe nemaju dovoljno snage pa traže svoje altere, namještaju haltere, srozavaju se na hipnotički miris nečije osobnosti, koja se na kraju otkriva kao prozaični i patetični prikaz tek još jedne dobro odglumljene predstave.

Smiješna su ta ljepljenja i dunjaluk, vezanja za nešto što će ionako nestati čim dodirnemo taj varljivi mjehur od sapunice, lovorov vijenac je nosio i Neron sam sebe hvastao, ubijedio svoje altere da Rim mora gorjeti, pisao stihove nadobuđivao se i čak poneke iz gomile očajnika uspio ubijediti u ljepotu svoga izričaja i opet su se našli tihogovornici, koji su se u tišini rađali kroz svoj izričaj.

Život je uvijek nudio mogućnost: ili smo očarani dunjalukom pa nas proguta i sroza na nivo ispod nivoa ili dunjaluk uživamo, ali uvijek sa jednim okom otvorenim svjesni, da nam ne može pružiti ono što tražimo: otvoren put ka onom dunjaluku koji je negdje izvan svih altera i haltera, izvan stvarnosti, koja sa ovom veze nema.

Prava moć samo u pravim rukama rađa skromnost i poniznost, a sve ostalo je smiješna parodija iskazivanja i prokazivanja, moć, koja će kad tad izgubiti bitku, jer, zahtijeva i odgovornost, a nezrelost moći uvijek povlači kaos, nikako mir.