NEDJELJA

16.04.2017.



Sretna i blagoslovljena Uskršnja nedjeljica, ljepotica, zaklonjena krilima anđela odlazim u nove radne pobjede.

Puno toplih riječi i osmijeha trebam danas podijeliti, puno je duša oko mene, kojima je to važnije od ića i pića.

Veliki zagrljaj, nema me do sumraka.

Sretan Uskrs svima, posebno mojim najmilijima. Sutra ću ga provesti radno, a i danas sam radila.

Kad sam se vraćala sa posla, ljudi su išli sa blagoslova hrane kući, nekako, tek kad ti te stvari postanu nedostupne, vidiš zapravo, koliko ti nedostaju, ali kao što moj mužić reče, nije sve u materijalnom, preživjet ćemo mi to, bitnije je ono duhovno, iznutra, koje nam nitko ne može oduzeti i koje uvijek nosimo sa sobom i u sebi.

Uskrsnut će Gospodin iz tame i hladnoće, a zajedno sa njim i mi, ostavivši naše haljetke strahova i briga u grobu, oživjet ćemo sa novom nadom i novim koracima krenuti u plavo, sunčano jutro...

CVJETNICA U IRSKOJ

09.04.2017.

Nakon skoro dvije godine u Engleskoj, tek sad, u Irskoj, uspjela sam pronaći lijepu katoličku crkvu, gdje sam otišla na misu.

Nitko me nije tjerao i ne obazirem se na možebitne misli i sugestije nekih duša koje sve vezano uz religije trpaju u isti koš i govore, da je to zaluđivanje i odvlačenje od istine.

Istina je ta, da naša duša istovremeno paralelno živi više života i u svakom želi sakupiti što više blagoslova, kroz ljubav prema drugima.

Shvatila sam, da je ljubav najvažnija u svim tim postojanjima pa i tolerancija koja je danas sve manje prisutna.

U ovom trenutku živim život kroz prizmu Krista-Učitelja, u nekom drugom životu možda živim kao budist ili musliman i svuda slijedim tragove ljubavi i nenasilja.

Ako se osjećam spokojno kada sjednem u drvene klupe i udišem miris tamjana, jesam li zato ovca i zaluđena?

Ne, naprotiv, osjećam se sasvim dobro i sigurno, u nekom od života sam Kelt i vršim keltske obrede i opet tražim tragove dobrote i samilosti, svuda sam ja, u isto vrijeme i svuda slijedim glas Kreatora.

Crkva je inače predivna, velika, posvećena Svetom Patricku, zbor je malen, ali hrabar i opušten, u pozadini sam čula neki glas koji uporno kao da ometa vokale, da bi kasnije kad sam snimala zbor, vidjela da je to mladić sa 'downom' koji je svim srcem pjevao, iako se nije uklapao glasom, ali tko na to gleda?

Bitno je da je sretan, a on to jest bio, danas je Cvjetnica i osjećao se mir u zraku, uz palmine grančice i blagoslov.








JA U IRSKOJ

07.04.2017.



I tako, pozelenila ja od radosti, konačno dotakla irsko tlo, a putovanje je bilo nadasve naporno, nikad kraja, ali i lijepo na neki način.

Jučer u 11 ujutro krenuo autobus iz Engleske, došla na stanicu Birmingham i čekala 4 sata, do 10 navečer drugi autobus, iz podosta prtljage pa onda na trajekt-ferry koji je bio poput kruzera, ogroman, na 4 kata, nisam uopće osjećala da sam na valovima..

Mirno, lijepo, ljudi pozaspali, a i ja sa njima, jer smo se vozili 4 sata pa onda carina jedna, pa druga, a u Dublinu nas ostavili na nekoj stanici, a vozači štrajkaju, autobusi za Celbridge ne idu, bar ne oni blizu moga stajališta.

Konačno, nebo se smilovalo i naručili su taxi iz doma za mene, u svoju sobu sam svečano došla oko 3 sata danas popodne pa raspremila kofere, napravila par snimaka svoje sobe i pogled kad otvorim vrata..

Sve u svemu, ipak je predivno ovdje, vibre potpuno drugačije.
















slike su moje

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.