I tako, pozelenila ja od radosti, konačno dotakla irsko tlo, a putovanje je bilo nadasve naporno, nikad kraja, ali i lijepo na neki način.
Jučer u 11 ujutro krenuo autobus iz Engleske, došla na stanicu Birmingham i čekala 4 sata, do 10 navečer drugi autobus, iz podosta prtljage pa onda na trajekt-ferry koji je bio poput kruzera, ogroman, na 4 kata, nisam uopće osjećala da sam na valovima..
Mirno, lijepo, ljudi pozaspali, a i ja sa njima, jer smo se vozili 4 sata pa onda carina jedna, pa druga, a u Dublinu nas ostavili na nekoj stanici, a vozači štrajkaju, autobusi za Celbridge ne idu, bar ne oni blizu moga stajališta.
Konačno, nebo se smilovalo i naručili su taxi iz doma za mene, u svoju sobu sam svečano došla oko 3 sata danas popodne pa raspremila kofere, napravila par snimaka svoje sobe i pogled kad otvorim vrata..
Sve u svemu, ipak je predivno ovdje, vibre potpuno drugačije.
slike su moje
