Brainstorm...
nedjelja, 23.08.2009.
GO 2
I kao što rekoh, pišem nastavak talijanskog dijela godišnjeg odmora.
Drugi dan nakon buđenja u hotelskom sobičku, krećemo na doručak, koji nas je sasvim lijepo iznenadio. Iako smo među posljednjima stigli jesti, bilo je na švedskom stolu još uvijek velikog izbora. Peciva, toasta, jaja, pečene slanine, pekmezića svih vrsta, ogromna tegla Nutelle od 5 kg, muesla, jogurta, mlijeka, nekoliko vrsti meda, veliki izbor čajeva, sokovi, punjeni ili prazni kroasani, kolača, voća... Stvarno ugodno iznenađenje. Tako da smo od svega pomalo uzeli i odnijeli za stol. Možda smo malo bili preoptimistični da ćemo sve moći pojesti, ali par sitnica smo i u sobu ponijeli. Ipak nas je još jedan dug dan čekao.
I tako, odjava iz hotela i put pod noge...
Prva postaja nam je bila Verona. Nekako smo htjeli obići sa zapada na istok redom Veronu, Vicenzu i Padovu... Bilo je tu jos ideja o Veneciji i Milanu, Trstu i Palmanovi, ali to bi ipak bilo preambiciozno. Mozda da dan traje 72 sata...
I tako dosli mi u Veronu. Parkirali tik na ulazu u najpoznatiji dio grada, stari dio. Prvo što smo ugledali kad smo krenuli je veronska Arena, njihov amfiteatar. Ogromna kamena okrugla zgrada u kojoj se održavaju kazališne predstave. Ispred Arene su bile poslagane razne kulise, koje su (valjda radi čišćenja ili obnavljanja kazališta) iznijeli van. Dalje nas put vodi kamenom popločanom uličicom Via Giuseppe Mazzini. To je jedna od poznatijih ulica u Veroni; puna je trgovina i slastičarni, i dio je pješačke zone. Da nismo bili u najtoplijem dijelu dana tamo, vjerojano ne bi mogli prolaziti ulicom od silne rijeke turista koji tamo prolaze. A i tad je gužva bila. Hodajući tom ulicom stižemo do poznatog trga Piazza del Erbe. Na njemu se nalazi tržnica, ai u doba Rimskog carstva se tu održavao Rimski Forum. Oko trga se nalaze mnoge poznate građevine, poput Lamberti tornja (83 metara - najveći toranj u Veroni), Palazzo Comune (Općina) s neoklasičnom fasadom, Domus Mercatorum (Gospodarska komora). U blizini trga se nalazi i Julijina kuća s poznatim balkonom. U dvorištu se nalazi (osim hrpe turista) i kip Julije, kojeg se prema vjerovanju ili zbog praznovjerja, treba uhvatiti za desnu dojku, kako bi imali plodan život i valjda sreće u ljubavi. I to sam eto napravila i slikala se za dokaz. U Julijinoj kući se sada nalazi muzej i suvenirnica (treba zarađivati), pa se za pogled s balkona treba platiti 6 €. To smo preskočili. U malom predvorju koje vodi do dvorišta se nalaze zidovi puni imena i ljubavnih poruka od milijuna turista koji tamo dolaze. Ali nažalost se zidovi vrlo brzo popune s raznim crtežima i riječima, tako da gradska vlast (ili tko već) svake godine nanovo okreči zidove, kako bi novi turisti imali gdje pisati svoja imena. Eto. Imena luda nalaze se svuda.
Još smo malo lunjali Veronom. Našli i Romeovu kuću koja uopće nije popularna, samo ima natpis na zidu da je to ta kuća.
Kupili smo nekoliko suvenira, tek toliko da imamo nešto za uspomenu, i ubrzo krenuli natrag. Parking nam je bio plaćen za 1,5h pa nas je i to (osim vrućine i planiranog puta) malo ograničavalo.
I tako smo krenuli prema Vicenzi. I jos građevina, i trgova, i kipova i slikovitih uličica. Uglavnom ništa posebno. Svi su ti gradovi na neki način slični. Vicenza je poznata po "svojem" arhitektu Andrei Palladiu, koji je u Vicenzi i okolici, te u Veneciji, izgradio mnogobrojne monumentalne građevine skladnih proporcija. Mnoge od njih smo i vidjeli šetajući "njegovom" ulicom.
Na kraju nas je čekala Padova. Put do tamo je bio pun kružnih tokova. Nevjerojatno. Išli smo starom cestom i oni su na svakih kilometar ili dva postavili kružni tok umjesto raskrižja. Stvarno nisam u životu prošla toliko kružnih tokova kao u tih sat vožnje prema Padovi. Na putu smo htjeli još usput stati u nekom shopping centru, što i jesmo. U čak dva. Htjeli smo pokušati pronaći onu teglu od 5kg Nutelle. Ali nažalost nigdje je nije bilo. Čini se da je to ipak za velike potrošače (hotele, restorane i sl) i nema je u normalnim trgovinama. A baš bi fora bilo donijeti to u Zg i staviti na stol. Vjerojatno bi nam trajala više godina :) kad ju ne bi podijelili sa svojima.
Tako da od shoppinga ništa nije bilo.
U Padovu smo stigli u večernjim satima i tamo se zadržali skoro do ponoći. Čini se da baš nismo potrefili onaj najpoznatiji dio Padove, ali smo bili u starom gradu. Neobično je bilo što su ulice bile puste već u 20h. Nigdje nikoga. Samo mi tumaramo u potrazi za znamenitostima. Dobro vidjeli smo još barem 5-6 ljudi kako idu nekamo, ali nikako da dođemo negdje gdje ima života. Mislim ipak je bila ugodna ljetna noć i nije bilo razloga da nema šetača. I tako smo hodali i hodali i gle čuda, vide se neka svjetla u daljini i čuju se ljudi. Jeeee, ipak se nisu si zavukli u svoje rupe. Naišli smo na jedan od gradskih trgova koji je bio pun stolova i stolaca i ljudi na njima. Restorani su čini se jedina mjesta gdje se može zabaviti. Nismo vidjeli nikakvu popratnu zabavu. Samo ljude koji jedu i čavrljaju u restoranu. Bizarno. I tako smo još malo šetali, naišli na još jedan sličan trg s istom temom, i već je bilo vrijeme za uputiti se prema autu... Mrak je pao skroz, bili smo umorni od silnog hodanja i pojma nismo imali gdje smo parkirali. Tako da smo još barem sat vremena tumarali po pustim ulicama nadajući se da ćemo naletjeti na neki nama poznatiji dio. I na kraju smo ipak došli do rijeke koja ide oko starog grada, a tamo nam je bio i auto. Jeeee... Umorni sjedamo unutra i nakon još malo prčkanja po laptopu i gledanja kako da se iskobeljamo iz Padove i usput odemo do MacDonaldsa na kasnu večeru, krećemo na put prema kući...
Sve u svemu izlet u Italiju je bio zabavan i ostat će nam u lijepom sjećanju. Doduše, možda smo neke stvari možda malo bolje mogli isplanirati i proučiti planove gradova, ali ipak smo na kraju sretno stigli doma.
Već se veselim idućem putovanju...
