Brainstorm...
subota, 22.08.2009.
Orbidrek
Počela sam s vožnjom svojeg metalnog smetala, kojeg sam kupila prošle godine, misleći, nadajući se, da ću ga svaki dan vozati po barem pola sata. Ali... Ipak... Kao što su mi mnogi govorili, sprava od cca 700 kn (dobro da nisam skupljeg uzela), je ubrzo postala vješalica za odjeću, a nakon toga je i na balkonu završila (Pa treba uvijek biti krša na balkonu... Što bi skupljalo prašinu da nema krša? :))
Stvarno sam mislila da je to lakše voziti i da bih mogla gledati neku seriju i tako izdržati tih pola sata. Ali, nakon već par minuta sam bila tako mokra i zadihana, da nisam imala više snage okretati "pedale". Pa je počelo ono "sutra ću"... A to sutra nikako da dođe... I eto novi orbitrek već godinu dana čami na balkonu.
Ali sad je gotovo. Odlučila sam da nema više zafrkancije. Svaki dan ću jahati na njemu. Pa makar malo.
Za sad sam dva dana izdržala. Stavim si i-pod na uši, bocu vode pokraj sebe i mali ručnik i ajmo. Danas sam 3 km odverglala. Malo po malo. Sutra ću probati 4, prekosutra možda 5, itd. itd. Nadam se da ću jednom uspjeti u komadu odvoziti tih pola sata. Sad je to sve isjeckano na manje dionice, ali uskoro... Držim fige...
A kad se dovedem u bolje fizičko stanje, možda se usudim i početi džogirati. To mi nikad nije išlo za rukom.
Eto. Sad sva izmorena ležim, sušim se i kuckam po laptopu... Al dosta i toga. Idem nešto pametno čitati... Yeah right...
