Darivanje - prednovogodišnja odluka

Koliko puta smo čuli ili i sami pomislili da smo u boljoj materijalnoj situaciji napravili bi velike stvari, pomogli bi ugroženim i siromašnim porodicama, posjetili bi djecu u domu, kupili bi poklon djeci na ulici koja se u hladnim danima smrzavaju kako bi skupili koji dinar. Koliko jako smo poželjeli darivati strance? Zašto se češće odlučimo bliskim osobama kupiti vrijedniji poklon nego dio novca izdvojiti za one kojima je potrebnije.
Mlada sam, i ne shvatam u potpunosti život. Studiram, radim i zbog toga često zanemarim ljude u svom okruženju. Kako radim posao koji zahtijeva svakodnevno pomaganje mladim ljudima koji iz navike vas dodaju među fb prijatelje sve manje pažnje obračam na "dešavanja" na facebook-u. Kao i svaki smrtnik i ja s vremena na vrijeme pogledam šta se događa, ali ne detaljno. među standardnim statusima kao što su Novogodišnji izlazak sa..., ja i curke, luda noć, nova frizura, ho ho ho ili pak neka izreka za oko mi je zapao veoma jednostavan ali upečatljiv status

"zelili se iko od prijatelja uključiti u akciju darivanja djece bez roditeljskog staranja, imam novca za 50 paketića a njih 91".


Odmah sam poslala privatnu poruku, iako mi je prilično loš finansijski trenutak, i dobila odgovor. Našli smo se na gradskom trgu, tada sam se sjetila odakle poznajem dječaka. Ispričao mi je svoju priču sa ozarenim licem, osmijehom i vedrinom u velikim smeđim očima. Radio je u nevladinoj organizaciji dva mjeseca i sakupio 400KM te je odlučio da obraduje djecu bez roditelja, kako bi i njima Nova Godina bila lijepa i vesela. jel možete vjerovati?!!? radio je 2 mjeseca i pored toga studirao kako bi obradovao dječicu. e to je ljudska veličina. Zatim mi je ispričao i ne tako veseo ostatak priče, shvatio je da nema dovoljno novca za svu djecu te je odlučio postaviti status na facebook-u ne bi li se nekoliko ljudi javilo. Imao je mnogo like-ova ali samo jednu poruku, moju.
zahvaljivao mi se na učešću kao da sam njemu pomogla. rekla sam da zaista nemam vremena da odem na dodjelu paketiča, što je laž, jer ja zapravo nemam hrabrosti da odem na tako emotivan događaj. Obećao mi je pokazati fotografije, čak se ponudio da mi donese račun od paketiča kako bih ja bila sigurna da su novci potrošeni na paketiče. zaista nisam imala potrebu za tim, njegov osmijeh i vedrina su mi dovoljan dokaz. Učinila sam decembar lijepim njima, nekolicini djece, ali mi je mnogo draže što sam momku koji je osmislio sve to omogućila, pomogla, da ostvari svoju želju.
Sretni praznici i darujte druge da bi i sami znali primiti poklon.

29.12.2012. u 15:46 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  prosinac, 2012 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (4)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)

Opis bloga

Blog Žirafica predstavlja svojevrstan izduvni ventil emocija, misli, napetosti, dojmova i svakodnevnih situacija koje zatočene u mojim mislima, duhu i tijelu stvaraju teret koji nepotrebno usporava normalan životni tok.

Linkovi