Bliži se Valentinovo
Svi elektronski mediji će govoriti o Valentinovu, neki su već počeli. Neki pišu o najprodavanijim stvarima za valentinovo, neki o savjetima šta kupiti partnerici/partneru, neki se pak dotiču onih koji nisu u vezama e pa necu ni ja daleko otici. Prije 6 i i 35 dana sam izgubila jedno od najvoljeniji stvorenja na svijetu. Stvorenje koje je iz dana u dan izazivalo osmijeh na mom licu, stvorenje koje me učili kako se ide kroz život, koje je dijelilo dobro i lose sa mnom, stvorenje koje je bilo umalo savrseno.
kad neko spomene Valentinovo ja se sjetim Njega. Od moje 12 godine je pravio iznenađenja za taj praznik, poklanjao mi stihove svojih pjesama, grafite po našem gradiću, karte za koncert, plave ruže, školske dnevnike, šaljive cestitke, lude derneke za nezaljubljene i bjezanje od kuce....vidi se da je bio poseban. Jedan od "grubih" momaka koji mi je poklanjao svu pažnju svijeta, ali meni ni to nije bilo dovoljno...željela sam avanturu...i to mi je poklonio....prvi njegov joint je zapalio sa mnom, meni za ljubav....e to je nešto što je promijenilo moj život...nešto što me spustilo na zemlju i pokazalo mi da nije sve u derneku i dobrom provodu nego u ljudima koji te vole i koje ti voliš.
Znao je da sam ga voljela mnogo, ma najviše.
varate se, nije bio moja prva ljubav nego najbolji drug. Odrasli smo zajedno jer su nam se roditelji druzili i radili zajedno. Ljetovanja, zimovanja, praznici...od malih nogu do prvih izlazaka smo bili zajedno. Njegova prva djevojka, pa moj dečko....prva opijanja i lude noci, prelijepi izlasci i duge šetlje...sve to sam imala s njim.
Negdje sam vec spomenula da je prvi joint zapalio sa mnom. Ja sam usla u jedno društvo on u drugo ali smo i dalje bili najbolji drugovi....i niko ga nije mogao zamijeniti.....svako Valentinovo je pravio budalaštine da me nasmije, da mi pokaže koliko me voli...a ja sam bila ona "okrutna" drugarica koja nikada ne pokazuje emocije...prihvatio me takvu, voljeo me sa mojim manam i vrlinama...
ja sam na vrijeme uvidjela da društvo nije za mene i da mi treba korjenita promjena, da mi treba normalan, zdrav i umjeren život...a on je nastavio....do kraja.
Danima sam ga preklinjala da prestane, molila ga, radila sve al on nije odustajao....tada su počele prve svadje...tada mi je prvi put rekao da me mrzi jer ga ne razumijem, ne prihvatam da on uziva...a ja sam znala da se na psihoaktivnim supstancama ne uziva....iskusila sam to....
Pocetkom oktobra te 2006 godine sam ga vidjela u veoma lošem stanju, tada je od prvog jointa prošlo5 mjeseci, ja sam upisala fakultet i željela karijeru a on je zelio samo jos jednu dozu.
tad sam mu prišla u gradu samo da pitam zašto je 5 dana nije javio, nije došao da me vidi a on je rekao: da sam htio došao bi
Ostala sam bez teksta, molila sam ga da sutra odemo na kafu, nije pristao...molila sam ga da mi da samo pola sata...a on me pitao da mu ispunim jednu od životnih želja, kao najveca glupaca sam pristala a on je rekao: ispuni mi želju i ostavi me vec jednom namiru
Tad sam shvatila da i ja moram pokazati emocije, okrenula sam se ponosno ali suze su samo tekle niz moje blijedo lice.... za tri dana sam čula da se tu noć potukao u diskoteci zbog jedne doze, nisam znala čega....pocela sam se raspitivati, traziti ljude po gradu i nađem dilera...rekao je da vec mjesec dana uzima heroin....Poludjela sam, sjetila se svih savjeta sa glupih predavanja i pozvala ga, nije se javljao, slala sam poruke ali nije odgovarao...otišla sam kod njegovih roditelja, da razgovaram sa njegovim tatom. U 5 recenica sam rekla da je On lose, a njegov tata je otvorio vrata od kuce i rekao "Izlazi odmah, tim pricama zelis da unistis moju politicku karijeru" (moja mama i njegov tata su bili jako dobri drugovi ali tada su bili u razlicitim strankama a izbori su se blizili). Izbacio me..... za nesto vise od dva mjeseca je umro...umro je jer sam ja htjela avanturu, jer sam ja od zivota htjela malo vise.....
Od tada kupujem cudnovate poklone za valentinovo i poklanjam ih svojim "novim" prijateljima, iz drugog grada, ljudima koji ne znaju sve detalje o njegovoj smrti....Moj momak ne zna za taj obicaj, da je on meni poklanjao najcudnije i zanimljivije stvari ali on to nesvjesno radi....divan je
Za ovo valentinovo cu jednom djecaku da poklonim kopacke, djecaku iz doma za nezbrinutu djecu....a vi razmislite da li je Valentinovo dan ljubavi ili dan zaljubljenih...meni je draze vjerovati da je dan ljubavi jer ona ne prolazi a zaljubljenost je samo stanje tijela kada hormoni izazivaju euforiju koju ljudi naivno nazivaju zaljubljenost, pa šta vrijedi više da se slave?!!???
Volite i budite voljeni
Voljeti i biti zaljubljen
Nikada mi nije palo na pamet da li mogu biti zaljubljena i voljeti dvije osobe u isto vrijeme, a kada bi to neko u mom društvu spomenuo ja bih, primitivno, pomislila da je to nemoguće i ako je moguće da je okrutno. I znate kako to kod nas ljudi ide, komentarišemo i ogovaramo dok se nama ne desi. Tako sam se ja u oktobru zaljubila u dečka koji je 8 godina mlađi od mene a volim drugog s kojim sam više od 5 godina u vezi. Zvuči toliko odvratno da mi se ne da čitati šta napišem ali se sjetim tog divnog osjećaja zaljubljenosti.zaljubljenost možemo definisati kao snažan osjećaj potrebe, nježnosti, "ljubavi" prema zamislima o nekoj osobi dok je ljubav sve to samo prema osobi onakvoj kakva jeste. Mogi psihoterapeuti su govorili o ove dvije emocije al ja neću dužiti jer i nisam neki stručnjak al mogu vam reći šta sam ja uradila kako bi "riješila problem".
Zaljubila sam se slucajno, nerazmišljajući i krajnje iskreno. Dječak je divan, neiskvaren i dobar. Zaljubio se u mene, sudeći po ponašanju iskreno. Znamo se preko zajedničkog hobija gdje sam ja instruktor a on osoba koja pohađa te "časove". vjerujem da je to mašta vecine muskaraca al njegova nije bila. Pozvao me da izađem s njegovim drustvom jer se sve to odvija u gradu koji nije moj, al ga volim kao da jeste. Druženje je tih dana bilo odlicno, nisam ni slutila sta se događa. Zadnji dan kada sam krenula do toaleta on je krenuo za mnom al nista nije uradio, usao je i cekao da zavrsim, ja sam pri izlasku samo prosla kraj njega i to je bilo to. Sutradan je poceo sa slanjem poruka, ali onih briznih jesil stigla? kako si putovala? sta radis? jel naporno na poslu? i tako nekoliko dana
Drugu sam pricala za to i on me poceo zezati da se neko zaljubio a ja sam coolirala, sve dok ponovno nisam krenula na put. Pojavili su se leptirici, dugo ih nije bilo. Osjecala sam griznju savjest jer imam najboljeg decka na svijetu.
Izasla sam s njim i ludila, zaljubljena i djetinjasta. Ali on je bio hladan, ponasao se kao da smo prijatelji..nije mi bilo važno samo sam zeljela da je tu. Kada bi on napravio neki mali korak ja bih se povlacila jer nisam zeljela eksperimentisati, nisam zeljela unistiti ljubav zbog avanture. To je trajalo danima, pocela sam traziti mane kod svog decka, razloge zasto bi ga trebala ostaviti, pa sam sabirala zbog cega ga volim i oduzimala sta gubim ako ne budem s njim. racunica nije isla kako treba, pa sam se posluzila starom metodom pokusaj pricati sa najboljim drugom o tome. Dugo smo i danima razgovarali, ja sam isla na casove u drugi grad, sretala ga i imala osjecaj kao da me vise i vise privlaci i to sam ispricala drugu koji je stari sarmer i zenskaros, prosao kroz sve i svasta. rekao mi je da ako imam potrebu da ga poljubim da trebam i da je zadovoljim, odlucila sam ga poslusati. Otisla sam na kafu s njim, s djecakom, spremna da cu ga poljubiti. Kada me vidio snazno me zagrlio, poljubio u vrat....a ja poludila. sjeli smo u oliznji kafic i poceli razgovor, on nije bio nesto narucito pricljiv, kao moj decko. Odjednom sam se udaljila od stola, u mislima i pocela da posmatram "par" koji sjedi na tom mjestu, sebe nisam mogla prepoznati, a on je bio samo jedno divno dijete koje zeli prijateljicu, curu koja ce mu s vremena na vrijeme dati savjet, saslusati ga i kojoj se divi u tome sto radimo zajedno....Sacekala sam jos pola sata, rekla mu da zurim i otisla. Odmah sam nazvala druga da mu ispricam, da mu kazem da je djecak ustvari bio moja zelja za necim novim u dugogodisnjoj vezi i da me kod njega privlaci sto je fizicki slican mom dragom. A on se nasmijao, ma smijao se i rekao da je to i bio cilj al da je mislio ako mi on to kaze da necu povjerovati nego da je bolje prozivjeti to. Tako sam shvatila da ako vas uhvati kriza sjetite se divnih trenutaka, razloga zasto ga volite, ili zasto je volite, nacina na koje mozete promijeniti i unaprijediti svoju vezu i potrudite se da iz svega izvucete ono najbolje...ja sam uspjela
voli vas vasa pisateljica :) 27.01.2013. u 18:02 | 0 Komentara | Print | # | ^
